|
scarlett -> RE: Inkluzija (29.3.2009 19:21:35)
|
U našim školama nisu stvoreni uslovi za odvijanje nastave po 9-ogodišnjem planu i programu, a pogotovo ne za inkluziju. Obzirom da sam i sama prosvjetni radnik u nekim sam odjeljenjima imala čak i do 3 učenika sa posebnim potrebama. Iako je ukupan broj učenika u takvim odjeljenjima umanjen, smatram da su ta djeca ustvari zapostavljena. Bez obzira na moj maksimalan trud da se toj djeci posvetim, pored njih je u razredu još minimalno 18 učenika čiju pažnju i interes treba zadržati, a pogotovo da se ne dozvoli nered u razredu. To je jako teško i vjerujem da djeca sa posebnim potrebama zaslužuju mnogo, mnogo veću pažnju. Predmetnom nastavniku je jako teško da za 45 minuta ostvari sve ono što su ministarstva zamislila da je moguće ostvariti sa ovakvim odjeljenjima.
Od pojedinih kolega sam često čula da jednostavno samo daju toj djeci bilo šta što će ih zainteresovati, da bi se oni mogli posvetiti ostatku razreda.
Iz tog razloga smatram da toj djeci treba puno više pažnje da im se ne pristupa površno, jer individualnim pristupom mogu razviti barem one vještine koje je moguće razviti. Čak vjerujem da svako dijete sa posebnim potrebama ima možda i nešto u čemu bi moglo biti nadarenije od ostale djece, ali to treba otkriti i zato treba vrijeme, koje sigurno neće dobiti u razredu.
Kada sam bila na zamjeni kolegice, prvi put sam vidjela učenike tog razreda i naravno nije uvijek moguće odmah "odokativnom metodom" procjeniti koja su djeca s posebnim potrebama. Kada sam počela objašnjavati novo gradivo i uključivati učenike u razgovor, nekoliko puta sam do kraja časa čula rečenicu: "Nastavnice, nemojte njega/nju - on /ona je s posebnim potrebama" U tom razredu su bila 3 takva učenika, ja sam prvi put u tom razredu i vidim da su ta djeca u tzv. procesu socijalizacije "obilježena" od svojih vršnjaka. Ponekad ta djeca odbijaju da rade i "posebne" zadatke, prilagođene njima, jer žele da rade ono što rade i drugi učenici, jer su tu i ne žele biti isključeni, a ustvari daje im se tako do znaja da jesu. Mislim da se stvara samo kontraefekat.
Kada je riječ o socijalizaciji, vjerujem da je tu problem kod odgoja djece koja nemaju takvih problema. Kada sam ja išla u osnovnu školu, bila su samo specijalna odjeljenja, a sjećanje me dobro služi i znam da nikad nismo od takve djece bježali, ismijavali ih ili ponižavali. Učili su nas, bez obzira što nismo išli u isto odjeljenje, da ih poštujemo i da nismo ništa bolji od njih.
|
|
|
|