Sweet dream
|
Ima dosta toga za ispricati...Upisala sam fakultet i upoznala sam mm preko prijateljice..Veza je bila haoticna,komplikovana,totalne smo suprotnosti ali nas je nesto vezalo, uvijek bi se vratili jedno drugome...Nakon nekog perioda otisla sam da zivim kod njegovih roditelja, to smo oboje htjeli. Tu je bio problem manjak slobodnog vremena, njegov posao je novinarstvo pa radi jako jako dugo, uz to sve zivjeli smo daleko tako da se bukvalno nismo ni vidali osim sto prespavamo zajedno. Ja sam u to vrijeme studirala, pisala sam radove po cijeli dan, njegovi roditelji su kao i mm totalna suprotnost od mene, drugaciji odgoj praktikuju, sama okolina je bila drugacija, ali sam se pokusavala uklopiti..Nosila sam drva, radila s njima, cistila sam po kuci, peglala i opet se vratim u nasu sobu na kraju dana..S njegovim roditeljima nisam mogla uspostvaiti komunikaciju, pricali bi kratko i izgubili teme za razgovor jako brzo. Njegova mama je jako vezana na njega, htjela je jako cesto da sjedimo s njom, da pijemo kafe i sl. Mm je radio i radio,dezurao do 11 navecer, kad je slobodan onda je bio zauzet kucom, poslovima oko kuce i sl. Svade su trajale, najvise oko manjka vremena, to sto me nikad ne bi ni nazvao sa posla, onda dode umoran nije raspolozen ni za razgovor, malo paznje, nista..Bila sam blijeda, danima u lreveu, depresivna...Jedan dan je pukla veze, bio je na skupstini, culi smo se i prekinuo je sa mnom. Ja sam bila kod mame tada uoci Nove godine, trebali smo se vidjeti navecer, ja sam ostala kuci. Pokupila sam stvari, pozdravila sam se sa njegovim roditeljima, zahvalila i otisla.
Nakon nekog vremena smo se opet poceli vidati, nekim cudom smo se pomirili, izgledalo je kao da sve ide na bolje, ja sam zivjela u svojoj kuci, on u svojoj, pocel smo opet izlaziti kao par, nismo zivjeli skupa. Nakon kraceg perioda,par mjeseci od naseg pomirenja ostala sam trudna, bila sma na zadnjoj godini fakulteta, saznala da nosim blizance. Ostao je uz nas, moja tetka i baka su nam pmogle oko stana jer ja nisam mogla podnijeti da se vratim opet kod njegovih, da zivimo gore jer sam znala da bi to opet bilo jako depresivno,neprakticno sa dvije bebe, i da bi se rastali definitivno. Bio je sretan i uplasen kao i ja, ali je stvarno bio super kad sma mu rekla da sma trudna, brinuo je o meni za vrijeme trudnoce, masirao stopala, isao kupiti ako mi nesto treba, isao sa mnom na kontrole alj je i tu znalo biit svada cesto.
Moji nam najvise pomazu,njegovi s vremena na vrijeme, sama sam po cijele dane sa dvije bebe, inace nisam imala dobar odnos sa mamom, bilo je tu vrijedanja puno, teskih svada skoro pa svakodnevno pa nemam pomoc od nje. Nije dosla ni kada sma se pšorodila u bolnicu, dosli su mm, moja tetka i njegovi. Sad je problem jer su nas stigla sva ta neslaganja, jako se cesto svadamo, prvi rodendan beba bi trebali proslaviti kod njegovih na mm-ovu incijativu sto ja nikako ne mogu prelomiti, njemu je kaze bitno da on slavi na svoj nacin i da se proslavi kako oni to slave. Nisam uobrazena ni biloo sta slicno,jako sam zahvalna ljudima koji su me primili,njegovim roditeljima ali smo totalno razliciti, oni su ljudi koji su navikli na jako tezak rad, odgajaju djecu kao radnike, jako su jasne podjele izmedu muskih i zenskih poslova, ja sam odrasla u gradu i kod mene u porodici su zene glavne, sve su razvedene i cuvaju jedna drugoj leda, nema podjela nije ih nikad ni bilo, slusamo drugaciju muziku, drugacije se izrazavamo. Svadbu su nam njegovi organozovali, bila je muzika koju oni vole, jela, sala sve. Nas nisu nista pitali kako bi mi mozda htjeli..Cijelu noc sam sjedila, bila sam tuzna, on je plesao,pio, bio veseo, ja sam tada bila u cetvrtom mjesecu trudnoce pa mi je bila i muka, dima puno je bilo i nije bila svadba ni blizu onome kako sam je ja zamisljala...Mi nismo ni imali pare da je organizujemo sami. Opet kazem ne omalovazavam ali je sve drugacije sto nije ni lose samo je problem izmedu mene i mm. Sve u svemu imamo probleme u odgoju djece, nacinu slavljenja, to sto vodimo razlicite paralelne zivote, njegovi roditelji zele da budem domacica, da primam njegove stalno, da nam gosti dolaze njegovi rodaci, rodbina sva. Osim toga kao sto sam rekla on je novinar, radi cijeli dan, stresan mu je posao, kad dode treba mu odmor, a ja sam mama, kuci sam stalno, trebam setnju,paznju,razgovor sa nekim odraslim i sl.
Oboje smo jako mladi, ja imam 23 godine, on 24, ne bi se mogla vratiti mami kad bi se razveli, ne bi htjela ni da djec azive tako jer je moja mama jako dominantna i mislila bi da ona ulaskom nasim u kucu ima sva prava na mene i djecu i odgoj,pare koje bi zaradila i sl. Ne bi ni bila sretna da se vratim opet njoj jer nije bila sretna ni kad sam dosla kuci od njegovih, kad smo prekinuli, svaki dan mi je nabijala to na nos. Kod oca ne mogu, rod.su mi razvedeni, nemamo kontakt vec sest godina. Tteka i baka zive u staroj kuci koja se teba rusiti uskoro, prezivljavaju...Ne znam sta da radim. Mm me vrijeda cak na jako slican nacin kao moja mama u zadnje vrijeme, vrlo cesto mislim da nesto nije sa mnom ocito u redu cim ljudi reaguju tako na mene..Svade su jako grube, puno toga kazemo jedno drugome, da zalimo sto smos e upoznali, on prklinje dan kad me upoznao, ja govorim da je đubre, kaze cesto da nema djece ne bi ni dolazio kuci. Prijatelje nemam, neke sam izgubila kad sam mama postala, neke davno, a mame koje imaju djecu zive daleko pa se rijetko jako vidamo. Setam cesto u nadi da cu naci neku prijateljicu, mamu po mogucnosti neku u parku..Usamljena sam, tuzna, cesto pjevam bebama i placem, nekad se naljutim i na njih a nisu one krive to znam. Ako smo nas dvoje ok, ja budem jako jako topla sa bebama, njezna ako nismo sve radim jer "moram" oko njih, i mrzim sto ne mogu napraviti jasnu granicu, sto toliko to sve utice na mene...Uvijek mi je bila zelja da budem mama, da imam obitelj koja funkcionise, da budem sretna, da mi je muz pazljiv, brizan, inace je mm-u obitelj jako bitna, mislim na njegovwe pa sam mislila da ce biti porodnicni covjek...Jako voli bebe, ta ljubav se svodi kod njega na tepanje igranje ali izbjegava odgovornosti, ovjeriti knjizice, kupiti i sl.sve na mene prebaci, u zadnje vrijeme ne zeli ni navecer da napravi bebama bocu pred spavanje...Strah me vec da ce bebe biti puno blize s njim jer sam ja nervozna, umorna, nisam uvijek rapsolozena kao on jer ih on ne vidi po cijeli dan, ne trci na pet strana oko njih, ne kupa, ne uspavljuje i bori se nekad da zaspu pa dode raspolozen za igru, bebe se smiju, uzivaju makismalno, ja im to isto omogucim naravno ali ne uvijek i nekad se i naljutim i radim cesto i po kuci jer sve sama moram obaviti i skuhati, igram se sat dnevno manje vise..
Ne znam sta da radim sa svim ovim...
|
šta te briga sve dok su ti dječica zdrava...sačuvaj to malo pameti svakako će ti je razvući....
Ali, te vase razlike u braku se itekako osjete i nije ih bas lahko prevazici. 
Odštampaj
