Anushka
|
ehh i ja lagano vec gubim zivce oko toga, neke stvari sam vec rijesila ali neke.. npr i jedni i drugi bi ga non stop pitali cim stignu, daj mu ovo daj mu ono, a ja poludim jer dijete onda stalno nesto zvace i nema obroka, tj ne stigne ogladniti i preskoci mi citav obrok jer je njima slatko gledati kako otvara usta i jede. Da ne govorim o ratovanju da npr djetetu ne daju ni mrvu majoneze ili kap kisele, ma kako slatku facu pravio, ili da ne daju pomfrit da gricka, komad pice, suhog mesa, mesa sa rostilja, smokija itd itd itd svaki minut dok sam snjima sam napeta i pratim i onda i njima skoro kao i djetetu "ne ne", nemojte mu to davati, ne dajte mu to u usta, pazite, oborit ce, itd neki dan mi srce stalo uzelo dijete viljusku jer su ga primakli stolu i odmah u usta, malo je falilo u oko da se ubode, a oni meni kao ma sto puta ce ti srce stati ajde Boga ti, nista mu nece biti.. U nekim drugim stvarima su suprotni. Jedni bi mu sve pustili doslovno, jedni ne bi skoro nista. Jedni su za potpunu "slobodu" djeteta tj sve mu je dozvoljeno (pa cak i da baca npr rucni sat dok ga ne razbije, rusi sudje po stolu i sl) a drugi bi da je miran i tih i poslusan i ne prezaju ni od batina kao odgojnog sredstva da bi ga utjerali u svoj red. npr, jedni bi da ga nauce da se sam uspava, a drugi bi ga ljuljali na nogama.. Uzasno je tesko balansirati al bar se ja i mm slazemo, iako je i tu vec jasna razlika, npr kad setamo ja i bebac sami u kolicima skoro nikad ga ne vadim iz njih, ako se i pocne kmezati dam mu da popije vode ili sokic ili da nesto gricka, ili neku igracku, ili se jednostavno ja igram sa njim, pjevam, pljescemo, lupkamo, galamimo, itd itd dok mm ga odmah uzme u ruke, i tako sad cim ga vidi on pruza ruke i kmeza i mm ga uzme u ruke, a meni jos nije pruzao rukice da ga vadim iz kolica a po cijeli dan smo sami. Ili kad jede ujutro, ja polako ali uporno dajem spremljeni dorucak, ako odbije poslije nekog vremena opet nudim, a mm mu odmah daje nesto cokoladno jer zna da to nece odbiti.. u odredjenoj dozi djetetu godi razlicitost, uci razlicite oblike ponasanja, i kasnije je bolje prilagođavanje, ali definitivno kad pocnem raditi jaslice ce biti rjesenje, moji roditelji i roditelji od mm ce se naravno moci poigrati sa njim, i u nekim vanrednim situacijama - sat,dva - da ga pricuvaju, ali da ga odgajaju ma nema sanse. tako da je rjesenje da vidjaju dijete u mom ili nasem prisustvu, uporno fino kao i djetetu ukazivati i paziti, i bar ja gledam na to vrijeme kao da sam dobila na cuvanje jos djece a ne kao na vrijeme odmora. odmorim kad zaspi, hehe
ali ubjedljivo mi je najnebuloznija bila ideja svekra da se "provozaju" njih dvojica tako sto mu alen sjedi na stomaku i drzi se za volan dok on vozi.. uhhh kad sam tad imala zivaca da fino reagujem i zabranim na fin nacin tako nesto onda bi sebi dala medalju!
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
bem mu miša", "Jesi li gladna, 
Super tema. Mislim da svi imamo ovaj problem u određenoj mjeri. Ja se s mužem slažem prilično u načinu na koji pokušavamo odgajati Emu, a ako i ima neslaganja, već sad ne govorim to pred njom. Neki dan sam je naružila malo i rekla sasvim ozbiljno 'NE, NE' po prvi put, na što se ona uvrijedila i plakala 
, krokodilske suze je ronila. Nisam htjela popustiti, a ni MM je nije uzeo odmah da je tješi, iako mu je ruka mahinalno pošla prema njoj da je zagrli. Isto tako, kad joj on kaže ne, ne miješam se, iako nekad mislim da nije u pravu (njemu je opet sve NE, NE 
.
. Molim iskusnije mame ili nekog psihologa da mi kaže može li se dijete naučiti osobini? Npr. prije par mjeseci sam primijetila da se nana s Emom igra tako da joj da nešto i onda se trzaju za to i nana je uči da govori 'moje, moje' i da joj ne da to nešto. I kad je ova progovorila 'moje', nana je bila presretna. Odmah sam joj rekla da ne uči Emu da je nešto samo njeno i ničije drugo, da se s lutkom može igrati i da je mazi i govori 'draga beba', a ne samo 'ne-ne' i da je udara. Pa kao, ona je mala, pa beba je, ne zna ništa... Ja sam bila baš izričita u tom zahtjevu, ali nije shvatila i opet neki dan uhvatim isto to 'moje, moje' i nanu kako se smije. 
