IZVORNA PORUKA: veeseelaa

tako mi je žao  nemam riječi
moj brat je poginuo u ratu, imao je 17 godina, samo moja mama zna kako je to preživjela.... kako i sad živi....
golema je tro tragedija za moje roditelje, za našu porodicu
Razumijem vas sve u potpunosti, dijete je nešto najsvetije

Šta reći, napisati

ja ne znam kako dalje , nema načina da odagnam tugu , da bar na minut ne mislim na svoju bebicu , a boli me boli me beskrajno me boli prazna sobica, prazan krevetić, ova podmukla tišina u kući me razara, nema mog Mugdima, nema njegovog plača ni gugutanja, a  toliko smo ga željeli , MM je htio da se zove Emin, kako god da se zove samo da je živ i  sa nama ovdje da nas budi, da nam neda spavat, da  ga kupamo , presvlačimo, da se igramo sa njim , al nema ga , nema ga, Bože kako to prihvatiti. Prošla su dva mjeseca a ja nisam nimalo bolje , ne mogu ni da pišem kako se osjećam, vidim neke žene mogu, ja ne mogu, boli me , prejaka je bol,  kako prihvatiti i živjeti s tim. Znam, svi govore budi jaka , ali kako , neka mi neko kaže kako se to bude jak, da nađem snagu u nadi , sve ja to mogu na kratko ali  tuga ostaje i sve je jača , bol ne prestaje  niti se smanjuje.Zato evo pokušat ću ovako da pomalo pišem ovdje jer znam da nisam jedina koja je ovo doživjela.

IZVORNA PORUKA: SREĆNA



Šta reći, napisati

ja ne znam kako dalje , nema načina da odagnam tugu , da bar na minut ne mislim na svoju bebicu , a boli me boli me beskrajno me boli prazna sobica, prazan krevetić, ova podmukla tišina u kući me razara, nema mog Mugdima, nema njegovog plača ni gugutanja, a  toliko smo ga željeli , MM je htio da se zove Emin, kako god da se zove samo da je živ i  sa nama ovdje da nas budi, da nam neda spavat, da  ga kupamo , presvlačimo, da se igramo sa njim , al nema ga , nema ga, Bože kako to prihvatiti. Prošla su dva mjeseca a ja nisam nimalo bolje , ne mogu ni da pišem kako se osjećam, vidim neke žene mogu, ja ne mogu, boli me , prejaka je bol,  kako prihvatiti i živjeti s tim. Znam, svi govore budi jaka , ali kako , neka mi neko kaže kako se to bude jak, da nađem snagu u nadi , sve ja to mogu na kratko ali  tuga ostaje i sve je jača , bol ne prestaje  niti se smanjuje.Zato evo pokušat ću ovako da pomalo pišem ovdje jer znam da nisam jedina koja je ovo doživjela.

Znam, svi govore budi jaka , ali kako , neka mi neko kaže kako se to bude jak, da nađem snagu u nadi , sve ja to mogu na kratko ali tuga ostaje i sve je jača , bol ne prestaje niti se smanjuje

IZVORNA PORUKA: MANI

...ne znam odkud da počnem i  dal da počinjem uopće...
U 7 mj trudnoće, do tada savršeno uredne, odjednom je uočena anomalija na bebici:
bolnice, uzv pregledi, razni doktori, utjehe i mnogo nadanja - da mozda ipak to nije istina,
da nisu dobro vidjeli, da se to uopće ne događe meni...
ja sam svoju bebu izgubila dan po porodu, izgubili smo bitku
nepostoje riječi koje opisuju to stanje uma i bezumlja,nema više ničeg...
   Moj mali dječak je džennetska ptica abd
nema trenutka, dana, noći, da se nesjetim...sad bi imao toliko, ili bilo bi ovako, ili onako...

dok bude mene bit ce i sjećanja, jer to su vam  znate ona sjećanja koja nikad ne zaboravljate

 drage moje budimo jake i izdržimo zajedno

 

Znam da sta god je od boga dragog nam je,
treba imati mnogo vjere,i molit Allaha dragog za sabur

IZVORNA PORUKA: SREĆNA



Šta reći, napisati

ja ne znam kako dalje , nema načina da odagnam tugu , da bar na minut ne mislim na svoju bebicu , a boli me boli me beskrajno me boli prazna sobica, prazan krevetić, ova podmukla tišina u kući me razara, nema mog Mugdima, nema njegovog plača ni gugutanja, a  toliko smo ga željeli , MM je htio da se zove Emin, kako god da se zove samo da je živ i  sa nama ovdje da nas budi, da nam neda spavat, da  ga kupamo , presvlačimo, da se igramo sa njim , al nema ga , nema ga, Bože kako to prihvatiti. Prošla su dva mjeseca a ja nisam nimalo bolje , ne mogu ni da pišem kako se osjećam, vidim neke žene mogu, ja ne mogu, boli me , prejaka je bol,  kako prihvatiti i živjeti s tim. Znam, svi govore budi jaka , ali kako , neka mi neko kaže kako se to bude jak, da nađem snagu u nadi , sve ja to mogu na kratko ali  tuga ostaje i sve je jača , bol ne prestaje  niti se smanjuje.Zato evo pokušat ću ovako da pomalo pišem ovdje jer znam da nisam jedina koja je ovo doživjela.