|
n u r -> prematurusi (iskustva) (19.8.2014 13:00:25)
|
Pozdrav drage mame, nova sam na forumu i zelim svoje iskustvo podijeliti sa svim majkama malenih palcica. Naime, u 20 NG hospitalizirana sam na GAK Jezero zbog suspektnog oligohidroamniona, prognoze za bebu bile su po ljekarima spontani pobacaj jer beba bez dovoljno vode ne moze se razvijati. Unatoc tome sa odjeljena patologije trudnoce dobila sam premjestaj na ginekologiju kako bi ubrzali moj spontani, ali na svu srecu dr. S. Dekovica to se nije desilo, ostala sam na patologiji lezati 2 mjeseca uz razne komplikacije, niko mi nije garantovao niti davao nade da cemo uspjeti zbog krvarenja i odlazenja plodne vode. Dogurala sam do 27NG kada su mi dali dvije doze Dexsametazona za brze sazrijevanje bebinih pluca, u 29+4NG sam dobila obilno krvarenje kome je bio uzrog odljubljivanje posteljice i tada sam hitno otisla na sekciju. Nakon pun 2 mjeseca lezanja na klinnici 10.03.2014.g. rodila sam malenog palcica 1.130g i duzine 36cm. Niko od ljekara nije vjerovao da cemo uspjeti dogurati ali pustili su da se dragi Bog pobrine za sve. Maleni je na rodjenju imao apgar 7/8, krepkog placa i ruzicaste boje kaoi sva donesena djeca. Odveli su ga na jedinicu intenzivne njege na neonatologiju gdje su ga zbog nezrelih pluca intubirali i reanimirali. Na CPAP-u je bio 6 dana a potom su ga stavili pod haubu kao malog astronauta i bio je par dana, a onda su samo u inkubator ostavili dovod kisika koji je bio minimalan. Ipak, zbog sklonosti prematurusa da zaboravljaju disati od prvog dana primao je aminofilin i svaki dan su mu povecavali hranu. Nakon 40 dana prebacili su ga na poluintenzivnu njegu i tamo je nastavio da raste. Kada je dostigao tezinu od 1750g. premjestili su ga u krevetic i drugi dan po izlasku poceli sa hranjenjem na flasicu. Poslije 7 dana tezio je 1.960g. dobili vijest da idemo kuci. Nakon provedena 2 mjeseca borbe u bolnici cuvajuci trudnnocu bez dana izlaska kuci sve do poroda i nakon njegova 2 mjeseca borbe na neonatologiji slobodno mogu reci da Bog cuje svaki uzdah majke. Prozivljene traume na klinici i njegove posjete kad pored glave zapisti aparat nikome ne bi pozeljela, al i to je sudbina, iskusenje. Najgora utjeha koju ti neko moze pruziti su rijeci "mlada si, bit ce djece", ko ne prozivi takav pakao ne moze ni suditi. Uprkos svemu, moj mali djecak otpusten je sa dijagnozom blagi respiratorni disters sindrom (sindromotezanog disanja). Sa sigurnoscu vammogu reci danikakvih posljedica nema osim sto je nakon izlaska kuc imao malo sekreta u nosicu koji sam cistila sa aqua maris baby jer sunce moje malo nista ne vala i stapicem za usi...pumpicu ne preporucuju iskusni ljekari. Moja Svetlost sada ima nesto vise od 5 mjeseci i stigao je svoje vrsnjake sa tezinom od 7 kg. Ali, iljekari kazu da je majcino mlijeko nezamjenjivo, tako da smatram i da he mlijeko izvuklo mog malenog 3x dnevno sam isla na Jezero da izdajam mlijeko za njega.
Ako su prijevremena rodjeni, nisu jedini i Darwin, Newton, Einstein i Churchill su, pa su bili ispred svih.
Svima zelimmnogo uspijeha i srece sa njihpvim prematurusima
[sm=smiley4.gif][sm=smiley1.gif]
mamin dunjaluk 10.03.2014.
|
|
|
|