Sociopatsko roditeljstvo (Puna verzija)

Forum >> [Dijete] >> Odgoj



Poruka

Amrino -> Sociopatsko roditeljstvo (27.2.2009 13:49:01)

Naisla sam na zanimljiv clanak pa rekoh da ga podijelim s vama.
Sta vi mislite? Odgajamo li sociopate i ko je kriv zbog toga? Mi, drustvo, porodica, novotarije ili tradicija?

Sociopatsko roditeljstvo


Živimo u društvu koje ubrzano postaje nacijom sociopata. Korijenski uzrok tome nije gubitak obiteljskih vrijednosti. Niti je tome tako zbog roditelja koji su sami po sebi sociopati ili emocionalno poremećeni pojedinci. Suprotno tome, uzrok leži u konvencionalnim, ali abnormalnim, načinima na koje podižemo djecu. Od trnutka rođenja, djeci je uskraćeno ono što je ljudska rasa evolucijom dobila-produljenu brigu koja je prirodna našoj vrsti. Mi-roditelji, zajednica i vlada-ne želimo se posvetiti djeci, što je njihovo pravo stečeno rođenjem. Donosimo djecu na svijet-ali ne prihvaćamo odgvornost da budemo tu i brinemo se za njih.
Time što se ne dajemo djeci uskraćujemo im ljudsku povezanost, koja čini njihovo biološko i genetičko «očekivanje» kad se rode. Osporavamo im biološko iskustvo majčinstva koje je temelj ljudske društvenosti i često povjeravamo brigu za njih nepoznatima koji im se često posvećuju još i manje nego mi. Budući nam djeca nisu prva na listi prioriteta, najbolje što im neki od nas mogu dati je «quality time». U naciji pojedinaca kojoj je glavni prioritet «ja», doživljavamo brigu za drugog, uključivši i vlastitu djecu, kao žrtvu i gubitak sebe. Tražimo sve više i sve bolje vrtiće, a ne oblike pomoći koji bi nam omogućili da ostanemo kod kuće i brinemo se za svoju djecu. Niti naša vlada daje financijsku pomoć, kao što to čine druge zemlje, koja bi omogućila bar jednom roditelju da bude kod kuće i brine se za novorođenče.
Činjenica da novi ljudski život nije naš prvi i najvažniji prioritet ukazuje na to da život pojedinca nije naša najvažnija vrijednost. Načini na koje reagiramo na djecu, čak i onda kad ih smatramo vrijednima, pokazuju da im ne znamo prenijeti činjenicu da su dragocjeni. Jednostavno – ne odnosimo se prijateljski prema životu koji stvaramo. Načini na koje se brinemo za bebe i djecu su zapravo sociopatski utoliko što su agresivno antisocijalni i asocijalni. Uobičajena je praksa prisiljavati novorođenčad da mnogo vremena provode sami u svojim krevetićima, da spavaju sami, ignoriramo njihov plač, tako da bi nas ostavili na miru i naučili prihvatiti samoću. Udarci po guzi, batine i kažnjavanje djece su široko prihvaćene metode kojima se djecu uči pristojnom ponašanju. Kad bismo se prema nekoj odrasloj osobi ponijeli na način kako uobičajeno postupamo prema svojoj djeci, moglo bi nas se kazneno i/ili parnično goniti. U našem se društvu smatra nedjelom nekome nametati svoju volju, prisiljavati ga na nešto. Međutim, kad je riječ o djeci, to se aktivno potiče. Jedini je zaključak da dijete ne vidimo kao osobu.
U našim nastojanjima da djecu prisilimo da se ponašaju onako kako mi to želimo, koristimo se metodama kontrole koje su društveno/kulturalno osuđene metode nasilja. Temeljeći se na dugogodišnjem tradicionalnom vjerovanju da su djeca oblik imovine, tretiramo ih kao objekte kojima se manipulira i oblikuje u pravcima koji će za nas biti prikladni.
Peter i Judith Decourcy izrazili su u sljedećem odlomku našu društvenu percepciju djece:
« U mnogome ne doživljavamo djecu kao ljude s pravima i povlasticama odraslih. Fizičko kažnjavanje i psihološko zlostavljanje smatraju se prihvatljivim metodama kontrole djeteta. Djecu se često kažnjava na neobične i dosjetljive načine koji se ne bi tolerirali niti u najgorim zatvorima, a roditelji nisu podložni društvenoj osudi ili zakonskom djelovanju. To kao da su djeca objekti, dijelovi imovine koja pripada roditeljima i koju oni koriste na bilo koji način koji im se čini odgovarajućim.»

Najneobičniji i najnerealniji dio naših odgajateljskih uvjerenja je da bi naše antisocijalno ponašanje prema djeci od njih trebalo učiniti brižna društvena bića. Slijepi smo na činjenicu da je odnos roditelj-dijete prvi i najvažniji oblikovni model društvene veze i model za interakciju djeteta s drugima. Na razvoj naše djece najviše utječe ono što mi jesmo u odnosu s njima, ne ono što mislimo ili se pretvaramo da jesmo. Kao što je to rekao Theodore Schwartz, «ono što je važno u kulturnom prijenosu nije toliko ono što djecu naučimo ili ne naučimo, već načini na koje im se stvari dešavaju i stavovi ljudi oko njih s kojima su u interakciji».
U odnosu prema svojoj djeci ponašamo se na načine koji su slični psihopatskoj osobnosti. U svojem smo ponašanju prema njima često emocionalno nestabilni, perverzni i impulzivni. Uskraćujući im ljubav i nježnost, i kažnjavajući ih da bismo ih natjerali da se dobro ponašaju, ponašamo se amoralno i asocijalno (ponekad zločinački). Nedostaje nam društvene prosudbe u našem uvjerenju da će način na koji se ponašamo od njih učiniti društvena bića. Naša nevoljkost da promijenimo obrasce ponašanja prema svojoj djeci, iako se neprestano suočavamo s neuspjehom u nastojanjima da promijenimo njihovo ponašanje, ukazuje na to da nismo (zajednica i nacija, jednako kao i roditelji) sposobni učiti iz iskustva. Slijedeći našu uobičajenu praksu u njezi novorođenčeta i odgoju djece, nehotice uvježbavamo djecu da postanu sociopati.
Možda se u cjelokupnom svom individualnom životu i ne ponašamo kao sociopati. Većina nas nismo zločinci. Ali mnogi od nas su sociopati u odnosu na svoju djecu. I to nije zato jer smo mi kao pojedinci odstupili od standarda. Mi jesmo standard. Mi smo sociopatski roditelji zbog svojih odgojnih tradicija, vlastitih životnih iskustava iz dječje dobi, zbog naše kulture, vlasti, i mnogih stručnjaka na polju odgoja i njege novorođenčadi i djece koji nas potiču da to budemo.

ames Kimmel, dr. med.



Gigana -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (27.2.2009 14:28:01)

Odličan članak koji me stvarno natjerao da se zapitam kako odgajam svoje dijete.  Mislim da će se većina nas barem malo pronaći u ovom tekstu, htjeli mi to priznati ili ne. 
Mislim da je za ovo kriv tempo života kojim živimo u današnje vrijeme.  Jako puno radimo, dolazimo umorni s posla, gledamo da se nekako "riješimo" djece kad dođemo kući tako što ih posadimo pred TV da gledaju crtiće, ili im nađemo neku drugu zanimaciju koja nas ne uključuje u to, sve u cilju da bi se sami malo odmorili, zaboravljajući pritom na dijete i njegove potrebe.  Ovo samo govori da više mislimo na sebe i vlastite potrebe, nego na potrebe djeteta.  Onda nije ni čudo što nam djeca odrastu u osobe koje nismo željeli.

Mislim da se svi moramo zapitati kako ih odgajamo, koliko im posvećujemo vremena, koliko i kako im se dajemo.  A, s druge strane, mislim da je potrebno samo malo više volje i organizacije u kući i sve bi se ovo moglo izbjeći.



Blue rose RR -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (27.2.2009 14:50:44)

Tekst je poučan u onolikoj mjeri koliko ga neko shvata.
Ono što se meni nije svidjelo, jeste što u prvi segment ističe da roditelji (u mom slučaju majka) kaku kažu:"...Osporavamo im biološko iskustvo majčinstva koje je temelj ljudske društvenosti i često povjeravamo brigu za njih nepoznatima koji im se često posvećuju još i manje nego mi..."
što se nadovezuje na odnos roditelja (majke) koja je zaposlena u odnosu na onu koja se posvetila domaćinstvu, djetetu, porodici, sebi.
Navedeni citat me je nagnao da razmislim i zaključim sljedeće: npr. u ondašnjem vaktu, vaktu naših roditelja, ili nani/baki, koje su bile "nezaposlene" čitaj više domaćice, da li su iste mogle da se posvete (pored kuće, njive, bašče, voćnjaka, stoke...) odgajanju, obrazovanju i pridavanju pažnje svojoj porodici, više negoli to čine današnje zaposlene majke. Današnji posao karakteriše odlazak od kuće i ostavljanju djece u vtiće, tetama, rodbini, a u ondašnje vrijeme djeca su bila prepuštena starijoj braći ili sestrama, ili sami sebi. Ima li tu razlike?
Znači odnos pažnje, mara ili nemara, onda i sada je haman isti. Razlika je samo u odgojno obrazovnim metodama koje su bile dostupne tada i sada.
Danas roditelji imaju vremena da budu godinu dana sa djetetom, mogu da odluče kome će ga prepustiti nakon te godine, mogu se odlučiti u koju školu ga da upišu, mogu se odlučiti na koji način da ga odgoje. Mogu naći način da saznaju kako treba ili kako da ne treba. Mogu izvršiti resocijalizaciju samog sebe.
Neću reći, naprotiv priznat ću da sam mnogo toga promijenila u svom načinu ophodnje prema kikici, što više čitam, slušam, gledam u odnosu na ono što sam zastupala kao svoje "pravilo, viđenje, postupanje", prije tri, četiri godine.
Danas sociopatsko društvo nažalost čini mnogo toga.
Uzmimo samo migraciju društva (pri tome ne želim da neko pogrešno protumači), u kojoj je evidentno npr. uzmimo samo današnje klanove kriminalnog miljea koji se kreće po uzet ću primjer Sarajeva: Sandžak, Crna Gora, Turska, Albanija...u naše gradove su se doselili ljudi koji jednostavno negdje tamo su bili domaći, i nisu mogli provoditi, nisu mogli proći kao "bitni", jer su bili poznati okolini i ljudima.
Ovdje ili bilo gdje u svijetu postižu reputaciju, zbog svog izgleda, novca (poznato kako stečenog), riječnika, ponašanja.
Ali ono što mene brine, jeste upravo to vrijeme koje roditelji ne žele (na žalost ima i takvih) da provode svoje slobodno vrijeme sa svojom djecom. Svi smo mi umorni, da li od pospremanja kuće, da li od kancelarije, da li od "meraje", ali je važno da roditelj shvati da njegovo dijete (zajedno sa njima samima), u prvim danima i godinama života, stiče osnove odgoja, stiče osnove ponašanja.
I gdje smo mi tu?
Na kauču, u tuš-kabini, u kuhinji, sa društvom na kahvi, ili u dječijoj sobi?
Ja sam poslije 18:00 sati u dječijoj sobi sa svojim djetetom, i sa njom gradim jednu normalnu porodicu, jednog normalnog insana.





hanabanana -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (27.2.2009 22:09:00)

Ne znam da li smo sociopati, ali znam da smo na dobrom putu da odgojimo generaciju nesigurnih, nevoljenih, otudjenih i zapostavljenih. Kada sam ja dobila prvo dijete nisam puno razmišljala o tome kako krenuti s odgojem, mislim da sam po prirodi stvari kopirala naučeni metod - onaj svojih roditelja. Kako je dijete raslo tako sam pravila preinake, modifikovala neke stvari i stavove.

O otuđenosti možemo govoriti od prvog dana rodjenja djetata. Naime, svi se borimo da nam  bolnice budu children friendly, a šta se dešava kada dodjemo kući???
Velika većina odmah dijete smiješta u vlastitu, zasebnu sobu. Ne mislim konkretno na nas u BiH, ali recimo to je nešto što se podrazumijeva u zemljama Zapadne Evrope da ne pominjemo Ameriku.
Zar nije onda licemjerno prozivati bolnice koje ne dozvoljavaju da beba odmah bude pored majke?
Onda idemo dalje....koliko znamo slučajeva gdje djeca imaju omiljenu igračku za spavanje, dekicu, ili sličnu stvar?? Zašto?! Zato što je neko rekao da bebu treba odmah naučiti da sama zaspi! I onda imamo situaciju da dijete bez problema zaspi bez mame i tate, ali avaj ako se zaboravi ponjeti dekica ili medo....đaba mama, đaba tata, nema stvari koju dijete prihvaća kao svoju, koja mu je utjeha, nada, snaga i sigurnost. Zar to nije žalosno?!
Zatim dolazi popularno određivanje kada će jesti. Knjige i knjige su napisane o tome kako dijete naučiti da prespava noć. Mnoge od takvih studija nam podrbno objašnjavaju da dijete treba pustiti da plače, plače i plače....jer tako će naučiti da zaspi samo. Bez namjere da osporim mišljenje čuvenih psihologa, nije mi to ni struka, ali ja svoju djecu nikada nisam ostavila da plaču i plaču. Ja sam smatrala da ih time mogu samo naučiti jednome, da se osjećaju odbačenim.
Svoju djecu sam i nosala, i ljuljala, i pjevala im, i milovala ih.

Kada su bebe malo porasle onda im određujemo kada će sjesti, po mogućnosti i kada će prohodati. Kada prohodaju onda počinju zabrane. Ako ne urode plodom nacionalni folklor je da ćemo ih malu pucnuti po guzi. Pobogu si, pa batina je iz raja izašla!!! Jeste, ali u žutom. A ako je već izašla, neka se brate dragi vrati tamo.
Mi danas oko sebe imamo roditelje koji svoju djecu ( koja su još u pelenama ) smatraju tvrdoglavom, jogunastom, umaženom....
Ja sam se ježila od toga kada neko kaže: umazila je djecu?!
A zašto su djeca umažena....zato što se ne stresu kada ih pozovem i ne stanu u stav mirno. Meni je sasvim normalno da dvogodišnje dijete dira rafe u supermarketima, pa time otkriva svijet. Naravno, to ne znači da treba da prevrne prodavnicu.

Uvrijedjeno je mišljenje da dijete treba naučiti da poštuje starije, prvo pozdravi, ćuti kada stariji govore, posluša sve što stariji kaže.
A sada počnimo od sebe...da li mi poštujemo sve starije od sebe samo zato što su stariji?? Izivnite, ali po meni se poštovanje mora zaslužiti.
Zašto bi moje dijete uvijek prvo pozdravilo komšincu u ulazu?! Zato što tako moralne norme nalažu?

Jako je bitno znati što želite od svoga djeteta.
Sigurno u svojoj okolini znate X slučajeva čija djeca sa tri godine znaju čitati, pisati, ali se ne znaju igrati. Znate sigurno dosta roditelja koja djecu pokazuju kao pse na izložbi, samo se sjetite: pokazi teti koja je ovo boja, hajde otpjevaj nam pjesmicu, hajde broji do deset....meni je to prestrašno.
Ili koliko puta ste dobili netraženi savjet od osobe na ulici koja si uzela za pravo da komentariše ponašanje vašeg djeteta?! Meni je jednom jedna žena na sred Ferhadije rekla: Bože razmaženog djeteta?
Ja sam joj na to rekla: gospođo jel Vi to pričate o mom djetetu? Odakle Vam to pravo?
Naime, Hana je počela da plače iz petnih žila zato što nisam htjela sići u Bezistan.

Ja prije svega želim da moja djeca budu sretna, želim odgojiti sretno dijete. Željela bih da moja djeca znaju da sam uvijek tu kada me trebaju i netrebaju, da nikada nisu na čekanju, da su uvijek prvi. Mislim da je jako bitno kako provodimo vrijeme s dijetetom.
Neko može biti cijeli dan kući sa djecom a da moje vrijeme koje posvetim djeci nakon radnog dana bude kud i kamo kvalitetnije.

Ako pratite dnevnu štampu sjetit ćete se primjera, koji se pokazuju kao pozitivni a ta djeca su u toj priči wunder kind, gdje dijete od pet godina perfektno priča njemački jezik iako ga ukučani ne govore.
To vam je pravi primjer ljudske gluposti.
Čega se pametan stidi, budala se ponosi, toliko da treba objaviti širokim narodnim masama da dijete od pet godina sate i sate provodi samo ispred TV-a te je tako naučilo strani jezik...mora naučiti kada nema nikoga u svojoj okolini ko bi s dijetetom pričao na njegovom maternjem jeziku, neko je jadniče prepušteno njemačkim satelitskim programima.

MIslim da bih o ovoj temi mogla pričati satima, i opet ništa ne bih rekla.

Evo pogledajmo samo i ovaj forum. Sve smo majke, sva imamo i odgajamo ( ili bi barem trebale ) djecu. A evo vam ove teme za primjer, koliko nas je reklo nešto o ovoj temi? Koliko uopšte ima aktivnih tema na ovom podforumu odgoj djeteta?





hanabanana -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (27.2.2009 22:16:24)

I uvijek iznova moram napisati divnu poemu od Dianne Loomas

KADA BIH PONOVO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE

Kada bih ponovo mogla odgajati svoje dijete,
vise bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala,
a vise s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata,
a vise bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam,
a da mi vise bude stalo.
Isla bih na vise izleta i pustala vise zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost
i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz vise polja i gledala vise zvijezda.
Vise bih ga grlila, a manje vukla.
Rijeđe bih bila stroga,
a puno bih mu vise toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moći,
a vise o moći ljubavi.

Mislim da je bit u ovome gore napisanom...i ja često zaboravim, a onda se opet prisjetim.




almai -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (27.2.2009 22:35:38)

potpisujem sve gore navedeno sto su rekle nase tri forumasice[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]
i zaista se trebamo zapitati kud nas ovaj svijet vodi i KAKO ili dali ikako
svoju djecu odgajamo[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image]



Crvena -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (27.2.2009 22:43:54)

I uvijek iznova moram napisati divnu poemu od Dianne Loomas

KADA BIH PONOVO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE

Kada bih ponovo mogla odgajati svoje dijete,
vise bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala,
a vise s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata,
a vise bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam,
a da mi vise bude stalo.
Isla bih na vise izleta i pustala vise zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost
i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz vise polja i gledala vise zvijezda.
Vise bih ga grlila, a manje vukla.
Rijeđe bih bila stroga,
a puno bih mu vise toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moći,
a vise o moći ljubavi.

Mislim da je bit u ovome gore napisanom...i ja često zaboravim, a onda se opet prisjetim.

Nemam sta dodati, sve je receno[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image]





Amrino -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (27.2.2009 22:59:15)

Meni je u principu najitrigantniji nas stav, stav koji nam i tradicija i drustvo namecu...stav po kome je dijete teret, teskoca, obaveza...tj. nesto negativno u tom kontekstu a ne nesto najljepse sto se covjeku/ zeni moze desiti.
Niko ne kaze da je lako biti roditelj...to je najteze ali nevjerovatno je kako za neke stvari/ ljude imamo uvijek i vremena i zivaca a za rodjenu djecu ne.
Prema sefu koji nas na posu iskoristava smo u vecini slucajeva ljubazni...iako nam digne tlak svako malo- nikada necemo raspucati rafal na njega..ili vrlo rijetko dok nas i najmanja sitnica dijeli od toga da se dreknemo na dijete.
Teske su mnoge stvari...bolne...zavrsiti skolu, raditi, planinariti, depilirati se, mahmurati...ali to nam je nekako drustveno prihvatljivo i normalno...dok se na "zrtvovanje" za svoje dijete porijeko gleda.
Zanimljivo mi je kada me moje drugarice s kojima sam do nedavno docekivala zoru po kaficima i diskotekama, plesuci do zadnjeg atoma snage, pitaju, kada im kazem da Hamza doji i po 3-4 puta u toku noci : kako mozes?! Pa kontam- kada sam se tako mogla glupirati s vama- zasto ne bih mogla i da "zrtvujem" malo sna za moje dijete?! Ljudima je ova prva stvar, uslovno receno, normalna dok je ova druga- nepotrebna, nije vrijedna zrtve...Odmah ti neko dobaci "Uh draaaga flasica/ cuca"...
Ili ono zgrazavanje nad zajednickim spavanjem...i insistiranjem na tome da je lose da se dijete navikne na majku/ zagrljaj/ nosanje/ ljubav...
Meni to jednostavno ne moze biti prihvatljivo.
Pa zivotinje, lavovi, tigrovi...imaju ponekad vise njeznosti i ljubavi prema mladuncima nego sto to ima covjek...nazalost.
Danasnje vrijeme nosi mnoge prepreke i teskoce...majkama koje rade nije nimalo lako....Medjutim ja ne vidim problem u tim slucajevima- kada se ne moze- nego su mi problem slucajevi kada se moze- ali se ne zeli...jer vlada misljenje da to tako treba.
Mislim da je najveci problem u tome sto su ljudi prestali da slusaju svoje instinkte i unutrasnje osjecaje...Rade sve po odredjenom, drustveno prihvatljivom obrascu...pa cak i kada je u pitanju podizanje podmlatka.



Ella_H -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (27.2.2009 23:14:52)

Poz zenice...Citala sam brizno ovu temu i malo je zalosna ali istinita i netreba bjezati od stvarnosti...
Jedna velika cinjenica za mene i ljudska i vjerska u nekom smislu jer sam muslimanka je da je djetetu najpotrebnija majka i da netrebam ja kao majka dozvoliti da mi neki ovdje americki casopis za djecu govori sta je normalno a sta nije kad treba spavati samo u krevetcu i da ga trebam pustati da vristi nocima kako bi meni mamici bilo lakse, kako bih imala vise vremena za sminku i fitnes..Meni kao nazvat cu se poluobrazovanoj zeni tako kazem jer se uci dok si ziv hehe je najbitnije moje djete i zrtvovat cu sve sto mogu da njega i ovo u stomacicu odgojim prije svega u normalne i samostalne ljude a sve ostalo ce doci na svoje mjesto mozda a i nemora jer biti majka je najbolja karijera koju mozemo imati u zivotu, znam da nije svakom situacija ista i hvala Bogu pa danas insan i moze imati neki posao ali djaba je sve kad ti tvoje djete pred ocima cjeli dan, ovo govorim iz iskustva jer sam pokusavala sve varijante beba,posao, beba skola, beba i skola i posao i sve su trajale vrlo kratko vrijeme nasuprot mnogim "briznim" savjetima koji su uglavnom dolazili od emancipiranih seljancica moram ih tako nazvati kao sto zapostavljas sebe pa tako si pametna jao pa imala si super posao, platu itd..I danas ponavljam i nekajem se najveca plata su mi njegovi osmjesi i zagrljaji, bude tu nekad luuuuudila nekazem ja i vriske ali sve je to dio zivota...I na kraju nebudimo nicji pokusni kunici, nekih casopisa, knjigica, doktora itd sve mi imamo instinkt u sebi sta je za nasu djecu najbolje i sta im najvise treba a to je ljubav...Eto ispuhala sam se pusa vam svima...



Anoniman -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (28.2.2009 14:24:39)

Sociopatsko roditeljstvo nema veze sa zaposlenošću, sa ritmom života itd., već, po mom mišljenju sa pogrešnim stavom roditelja današnjice.
S jedne strane imamo roditelje koji se ne žele odreći nijednog segmenta svog društvenog života radi djeteta, a s druge strane majke koje ne rade također ne žele da remete svoju komociju, i dijete ostaje negdje u sredini, uglavnom samo, prepušteno stvarima koje ga vrlo lahko otuđe i od roditelja i od društva.
Nije važna ni količina vremena provedena sa djetetom već kvalitet, RAZGOVOR, uključivanje djeteta u porodične odluke, aktivnosti itd.
Za mene je uspjeh da se obje strane prilagode jedna drugoj.
Djetetu nije mjesto ispred tv-a ako ja kuham, dijete treba priča sa mnom, da se zajedno zameljamo brašnom, da se igra i trči, djetetu je mjesto sa mnom u kinu, restoranu, putovanju, na igralištu sa drugom djecom, pa makar ispao džumbus od svega, sve je to normalno.
Realni život je mnogo ljepši od virtualnog i trebamo ga djetetu pokazati i uvesti ga u njega.
Neke se neće složiti, i to poštujem, ali smatram da će mom djetetu biti lakše odrastanje i učenje nekih lekcija, prilagođavanje drugoj djeci ako bude imala sestru ili brata.
Uglavnom, odmoriću se i ja, ostaviti je kod mame, gdje će opet biti okružena ljubavlju, pažnjom i igrom, ali ne želim da je držim dalje od sebe nekim praznim stvarima, pa makar meni teže bilo.



aammina -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (28.2.2009 14:37:45)

Nije važna ni količina vremena provedena sa djetetom već kvalitet, RAZGOVOR, uključivanje djeteta u porodične odluke, aktivnosti itd.
potpisuje,
a i sve gore navedeno od svih forumasica,sve je istina.kako koja gleda i iz kog ugla...
vremena su se promjenila i mi moramo od svega ovoga navedenog izvuc najbolje i biti naj bolje majke[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image]cujte s kim ce se  moja esma druziti.
btw ova pjesmica je [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley20.gif[/image]



aammina -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (28.2.2009 14:38:38)

cujte s kim ce se moja esma druziti.
[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image]



camm -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (28.2.2009 14:53:21)

IZVORNA PORUKA: Shee

Sociopatsko roditeljstvo nema veze sa zaposlenošću, sa ritmom života itd., već, po mom mišljenju sa pogrešnim stavom roditelja današnjice.
S jedne strane imamo roditelje koji se ne žele odreći nijednog segmenta svog društvenog života radi djeteta, a s druge strane majke koje ne rade također ne žele da remete svoju komociju, i dijete ostaje negdje u sredini, uglavnom samo, prepušteno stvarima koje ga vrlo lahko otuđe i od roditelja i od društva.
Nije važna ni količina vremena provedena sa djetetom već kvalitet, RAZGOVOR, uključivanje djeteta u porodične odluke, aktivnosti itd.
Za mene je uspjeh da se obje strane prilagode jedna drugoj.
Djetetu nije mjesto ispred tv-a ako ja kuham, dijete treba priča sa mnom, da se zajedno zameljamo brašnom, da se igra i trči, djetetu je mjesto sa mnom u kinu, restoranu, putovanju, na igralištu sa drugom djecom, pa makar ispao džumbus od svega, sve je to normalno.
Realni život je mnogo ljepši od virtualnog i trebamo ga djetetu pokazati i uvesti ga u njega.
Neke se neće složiti, i to poštujem, ali smatram da će mom djetetu biti lakše odrastanje i učenje nekih lekcija, prilagođavanje drugoj djeci ako bude imala sestru ili brata.
Uglavnom, odmoriću se i ja, ostaviti je kod mame, gdje će opet biti okružena ljubavlju, pažnjom i igrom, ali ne želim da je držim dalje od sebe nekim praznim stvarima, pa makar meni teže bilo.



[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image] 



beni29 -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (28.2.2009 14:55:09)

IZVORNA PORUKA: camm

IZVORNA PORUKA: Shee

Sociopatsko roditeljstvo nema veze sa zaposlenošću, sa ritmom života itd., već, po mom mišljenju sa pogrešnim stavom roditelja današnjice.
S jedne strane imamo roditelje koji se ne žele odreći nijednog segmenta svog društvenog života radi djeteta, a s druge strane majke koje ne rade također ne žele da remete svoju komociju, i dijete ostaje negdje u sredini, uglavnom samo, prepušteno stvarima koje ga vrlo lahko otuđe i od roditelja i od društva.
Nije važna ni količina vremena provedena sa djetetom već kvalitet, RAZGOVOR, uključivanje djeteta u porodične odluke, aktivnosti itd.
Za mene je uspjeh da se obje strane prilagode jedna drugoj.
Djetetu nije mjesto ispred tv-a ako ja kuham, dijete treba priča sa mnom, da se zajedno zameljamo brašnom, da se igra i trči, djetetu je mjesto sa mnom u kinu, restoranu, putovanju, na igralištu sa drugom djecom, pa makar ispao džumbus od svega, sve je to normalno.
Realni život je mnogo ljepši od virtualnog i trebamo ga djetetu pokazati i uvesti ga u njega.
Neke se neće složiti, i to poštujem, ali smatram da će mom djetetu biti lakše odrastanje i učenje nekih lekcija, prilagođavanje drugoj djeci ako bude imala sestru ili brata.
Uglavnom, odmoriću se i ja, ostaviti je kod mame, gdje će opet biti okružena ljubavlju, pažnjom i igrom, ali ne želim da je držim dalje od sebe nekim praznim stvarima, pa makar meni teže bilo.



[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image]  
Evo i ja se pridruzujem...Svaka cast super receno [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image]



Anoniman -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (28.2.2009 15:05:23)

IZVORNA PORUKA: aammina

cujte s kim ce se moja esma druziti.
[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image]

joj draga super si, hehe.[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image]



ziki -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (28.2.2009 15:44:06)

IZVORNA PORUKA: Shee

Sociopatsko roditeljstvo nema veze sa zaposlenošću, sa ritmom života itd., već, po mom mišljenju sa pogrešnim stavom roditelja današnjice.
S jedne strane imamo roditelje koji se ne žele odreći nijednog segmenta svog društvenog života radi djeteta, a s druge strane majke koje ne rade također ne žele da remete svoju komociju, i dijete ostaje negdje u sredini, uglavnom samo, prepušteno stvarima koje ga vrlo lahko otuđe i od roditelja i od društva.
Nije važna ni količina vremena provedena sa djetetom već kvalitet, RAZGOVOR, uključivanje djeteta u porodične odluke, aktivnosti itd.
Za mene je uspjeh da se obje strane prilagode jedna drugoj.
Djetetu nije mjesto ispred tv-a ako ja kuham, dijete treba priča sa mnom, da se zajedno zameljamo brašnom, da se igra i trči, djetetu je mjesto sa mnom u kinu, restoranu, putovanju, na igralištu sa drugom djecom, pa makar ispao džumbus od svega, sve je to normalno.
Realni život je mnogo ljepši od virtualnog i trebamo ga djetetu pokazati i uvesti ga u njega.
Neke se neće složiti, i to poštujem, ali smatram da će mom djetetu biti lakše odrastanje i učenje nekih lekcija, prilagođavanje drugoj djeci ako bude imala sestru ili brata.
Uglavnom, odmoriću se i ja, ostaviti je kod mame, gdje će opet biti okružena ljubavlju, pažnjom i igrom, ali ne želim da je držim dalje od sebe nekim praznim stvarima, pa makar meni teže bilo.



Slazem se sa svim sto je shee rekla a narocitio sa  boldiranim textom.



stella -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (28.2.2009 16:40:18)

Shee ti uvijek ubodes u sridu,da covjek skoro nemora ni pisati.[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image]

Slazem se sa jos pojedinih par stavova gore navedenih al da ne kopiram.



boogy woogy -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (28.2.2009 21:52:16)

Kada sam procitala sve postove na ovoj temi, imala sam toliko toga da kazem ali druge su forumasice to puno ljepse rekle.  Nemam sta da dodam jer potpisujem sve sto su gore navele Amrino, Hanabanana i Shee. 



hanabanana -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (6.3.2009 18:44:33)

Cilj nam je da imamo djecu koja nisu sociopate, a za to su nam potrebni sami roditelji koji nisu sociopate.



Blue rose RR -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (6.3.2009 21:18:33)

I društvo koje ne pretenduje da bude sociopatsko, ukoliko već nije postalo.

A male su šanse, nažalost.



boogy woogy -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (6.3.2009 21:46:50)

Mislim da se treba napraviti distinkcija izmedju odgoja i roditeljstva radi boljeg razumijevanja ove teme u daljim postovima. I na engleskom se kaze parenting i upbringing. Negdje sam pronasla definiciju odgoja kao "podizanje nekoga da bi bio prihvacen od strane zajednice" dok je roditeljstvo: "gajenje dijeteta/djece s mnogo ljubavi, paznje i davanjem uputa od strane roditelja". Svi mi odgajamo svoju dijecu ali ovdje je rijec o metodama odgoja (koliko sam ja shvatila) koje ostavljaju odredjene posljedice na razvoj djecje psihe. Postoji drugaciji pristup odgoju dijeteta koji se ne temelji na udaranju dijeteta ili nekom drugom vidu kaznjavanja, kojim se moze postici ISTI efekat kao sto si ti Gigana navela, da dijete ne dira stvari sa stola, da ne odgovara i ostali vidovi nepozeljnog ponasanja.
Svi znamo da skroz mala dijeca (od 6 mj. do 18 mj.) su poprilicno nedokazna i normalno je da se iste metode odgoja ne mogu primjenjivati na dijete tog uzrasta i dijete koje je starije i razumnije . Tekst sa pocetka ove teme govori upravo o ovom "ucenju" dijeteta stvarima koje NISU prirodne za njegov/njen uzrast, kao sto je navikavanje bebe da se sama uspava placuci.

Roditeljstvo je ZIVOTNI STIL i dijeca su poput odraza u ogledalu nas samih.

Ja radim u prosvjeti i gledam rezultate raznih odgojnih metoda svaki dan.  Cesto se desi da dijeca siledzije su ustvari jako mirni i povuceni u prisustvu roditelja kojeg se ustvari plase (npr. oca) i cesto roditelji zive u iluziji imajuci potpuno krivu sliku onoga kakvo im je ustvari rodjeno dijete. Rezultat sociopatskog roditeljstva je dugorocan a vrhunac dozivljava u pubertetu, i cesto se ocituje time da se dijete ponasa "pozeljno" pred roditeljima a svoju nasilnu/agresivnu/arogantnu/nipodastavnicku stranu pokazuje pred drugima.



Blue rose RR -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (6.3.2009 22:19:05)

Slažem se da roditelji, pretežno djece koja na negativan način ispoljavaju svoje unutrašnje nemire, obično nemaju viziju kakva su njihova djeca u stvari.Ali vrlo često pitam sebe, zašto ti isti roditelji ne žele ili neće da gledaju, procjenjuju i shvataju svoju djecu.
Ne mogu da vjerujem npr. da dijete koje počne pušiti (banalan primjer), pogotovo u porodici u kojoj nema ili ima samo jedan pušač, ne bude primijećen od strane svojih roditelja.
Ili oni u prvom slučaju žele da ostave njemu na savjest da im kaže da puši, ili u drugom slučaju ne žele da se miješaju u njegovu "privatnost" ili pak u trećem slučaju fakat ne vide promjene na svom djetetu.
A da ne govorim o drugi stvarma koje su štetnije od navedenog.

Na portalu slobodne enciklopedije stoji da:
"Sociopat je naziv za osobu oboljelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti.Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja. Nepoznati su im osjećaji krivnje, sućuti, kajanja itd.
Opis psihopata ili sociopata:
1.napasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni
2.hladni i proračunati
3.dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme
4.često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima
5.oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih
6.ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju."

Što prema prvom opisu u stvari pokreće lančanu reakciju. Od roditelja sociopata postaje definitivno sociopatsko dijete.
Ali hajde sa druge strane, zar fakat društvo ne može prepoznati ove roditelje, o djeci da i ne pričam, jer je evidentno da pune stupce crne hronike?
Šta je jednu generaciju sociopata stvorilo?
Da li se oni rađaju ili postaju?





hanabanana -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (7.3.2009 14:33:55)

IZVORNA PORUKA: MaryamAmina RR

Ne mogu da vjerujem npr. da dijete koje počne pušiti (banalan primjer), pogotovo u porodici u kojoj nema ili ima samo jedan pušač, ne bude primijećen od strane svojih roditelja.
Ili oni u prvom slučaju žele da ostave njemu na savjest da im kaže da puši, ili u drugom slučaju ne žele da se miješaju u njegovu "privatnost" ili pak u trećem slučaju fakat ne vide promjene na svom djetetu.



Evo ovaj primjer ti je odličan.
Ali recimo na ovom primjeru ja bih postavila ovo pitanje: zašto dijete krije od roditelja da puši??
Strah od kazne!?
Strah od neprihvaćanja!?
Osjećaj krivice?

Od svega ovoga meni je najstrašnije dakako ovo što sam boldirala u tvom postu a to je da roditelji ne vide promjene u ponašanju svoga dijeteta.
Dolazimo do zaključka koji nije nimalo ohrabrujući a to je da ili ne poznaju svoje dijete, ili nemaju vremena da vide promjene. Od toga ima još nešto strašnije a to je da ne žele da vide promjene.

Isto tako mi se svidja tvoj zadnji komentar: da li se sociopate radjaju ili postaju?

Svi primjeri iz našeg okruženja, bili oni banalni ili ne, mene dovode do zaključka da roditelji danas malo pričaju sa svojom djecom. I onda imamo strašne primjere iz života gdje djeca počine suicid zbog lošeg uspjeha u školi, zbog trudnoće, zbog stvari koje se mogu prevazići. Ali da bi se to prevazišlo dijete mora znati da u svom roditelju uvijek ima podršku, čak i kada griješi mora znati da roditelju može sve reći. Dalje, mislim a ne mora značiti da je to ispravan stav, da se dijete zbog straha od reakcije ne otvara se prema roditelju. U većini slučaja to je strah od kazne.
Ali može biti i strah od neshvaćanja.

Evo ja ću se vratiti na moj primjer iz Ferhadije, mislim da je Gigana taj moj primjer shvatila pogrešno. ( dopuštam da griješim ) Ja sam tim primjerom htjela reći da roditelj ne bi smio dopustiti da neko vrijeđa dijete, pogotovo ne u prisustvo roditelja. U mom primjeru je to sebi za pravo uzela gospođa koja me prvi put u životu vidjela. Što želim reći, da li trebamo potpunom strancu dopustiti da komentariše ponašanje našeg dijeteta? Jako je bitno da taj stranac nije kritikovao ponašanje, nego dijete kao ličnost?
Kakvu poruku time šaljemo dijetetu koje tada nije imalo ni pune dvije godine?
Evo ja ću sada banalizirati, ali da li tim banalnim primjerom idemo stazom da stvorimo dijete koje će biti sociopata?



Anoniman -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (7.3.2009 16:17:30)

Evo ja ću se vratiti na moj primjer iz Ferhadije, mislim da je Gigana taj moj primjer shvatila pogrešno. ( dopuštam da griješim ) Ja sam tim primjerom htjela reći da roditelj ne bi smio dopustiti da neko vrijeđa dijete, pogotovo ne u prisustvo roditelja. U mom primjeru je to sebi za pravo uzela gospođa koja me prvi put u životu vidjela. Što želim reći, da li trebamo potpunom strancu dopustiti da komentariše ponašanje našeg dijeteta? Jako je bitno da taj stranac nije kritikovao ponašanje, nego dijete kao ličnost?


Ovo može imati posljedice kod djeteta da sutra zazire od stranaca ili ljudi, jer očekuje negativnu reakciju na svoje ponašanje, što nas opet dovodi do teme o kojoj razgovaramo.[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]



Okarica -> RE: Sociopatsko roditeljstvo (18.3.2009 18:06:58)

IZVORNA PORUKA: boogy woogy


Roditeljstvo je ZIVOTNI STIL i dijeca su poput odraza u ogledalu nas samih.



Ova rečenica je srž cijele priče. Mislim da se sociopat ne rađa, nego je on odraz u ogledalu svog sociopatskog roditelja. Interesantno mi je pitanje koje je postavila M. Amina, a tiče se odnosa društva prema ovom fenomenu, jer ukoliko se ovaj fenomen bude ignorirao, na dobrom smo putu da postanemo sociopatsko društvo.



Stranica: [1] 2   Sljedeća stranica >   >>