Blue rose RR
|
Poštujem svačiji mir, ali tražim i povratno poštovanje. Mislim da je najbolje kada svako ima svoj neovisni kutak, gdje će živjeti, odnosno smatram da taj dio materijalnog koji se naziva kuća ili stan treba da bude dio jedne porodice, a ne više njih. Strahoviti sam protivnik kuće, iako sam odrasla u kući, sa prelijepom baštom, mnogo velikih soba, previše slobode, mnogo zelenila...ali halooooooo. Ko je to sve održavao?
- Moja mama.
Mislim da je cool živjeti u kući, ali ako imam pomoćnicu koja će mi raditi dok sam na poslu. Kada dođem kući ne pada mi na pamet da se bavim zelenom travom, prelijepim cvijećem, nadograđivanjem nekih zidova, okopavanjem voćnjaka. Previše sam, sitničava i radoholičarka tako da mogu sve to postići, ali bi se preforsirala, i jako bih zapostavila svoju porodicu, na uštrb vizuelnog izgleda moga životnog prostora. Mislim da imam samo jedan život na ovom Dunjaluku, i želim ga provesti sa svojom princezom, i svojim mužićem. A kada se poželim zelenila odem na jednu od naših planina, ili izletišta, ponesem lopatu i hašov i kopam. Šala mala.
Prije braka jedan od uslova za budući život sa svojim mužem bio je da mi obeća da nećemo nikada praviti kuću, vikendicu ili slično, već da ćemo kupiti stan- i ja kupih stan nakon 2,5 godine braka.
Sada uživam u prelijepom zelenilu sa svoga balkona, čupkam "travu iz saksija" u kojima sam posadila karanfile (cvijeće koje kada se jednom posadi i nema više vađenja iz zemlje).
Nemojte misliti da sam blesava, ali stvarno imam averziju prema kući, zato što ona zahtijeva previše posla, a za ženu koja je zaposlena, to je previše. Mada se divim onima koje to postižu.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
i 
.
.
