emma.L
|
Da malo podignemo temu  . Anushka, nadam se da je nogica prošla, kao i negativno raspoloženje.
Mi smo ok, vikend proveli na planini, na +19, i spavali pod jorganima. Zato je bilo malo nervoze po povratku, aklimatizacija na ove nemoguće gradske uvjete. Stoga, sljedeći vikend opet bježimo, ali na more. Fino u petak s posla, do nedjelje, da se iskupamo.
Ema je ovih dana skroz dobra. Nije bilo incidenata nakon onog tobogana, srećom. Planina joj je baš godila, pogotovo jer smo bili sami, bez društva, pa je imala svu nepodijeljenu pažnju i mame i tate . Jučer popodne me u šetnji zamoli "mama, moji te, ademo u mekatoj". Kad smo došli tamo, kaže hajdemo u lift, pa se popeli i onda kaže "moze ji se Ema sisat". Ja stala, gledam je, valjda je skontala da spominjem da je ovih dana nekad trebam odvesti, ali čekam da moja frizerka dođe s odmora. Inače sam je uvijek prije vodila u KS. Rekoh, može, i sjednemo i ona se ošiša bez ikakvih problema. I još kaže teti "faja teta, doba ti je cetka"  . Nisam se mogla načuditi je li to moje dijete, kojem treba priča i priprema na sve. Doduše, i dalje imamo trzanje ruke i trčanje na cestu, ponekad i nosanje kad smo u šetnji, ali možda i to prevali nekad, ovako iznenada.
Na tuti je sinoć sjedila i sjedila i samo kaže da ne može ona kakiti u tutu. I nema priče dalje i do daljnjeg . Uff....
Inače, osula se od znoja i sad to pokušavamo sanirati. Možda malo i more pomogne.
A novost je da smo se počeli raspitivati za vrtiće od jeseni, po 4 sata dnevno prvih par mjeseci, da ni njoj ni nani ne bude velika promjena. Samo se nadam da možemo naći nešto na Dobrinji ili Vojničkom, kako bi mi bilo lako podići je prije spavanja. Budući da MM radi u gradu i ima auto, ali se nikad ne zna kad je pauza, ta opcija grada mi ne odgovara. Elem, sretna sam jako da smo napokon odlučili i objavili namjere, valjda će se nešto naći u blizini.
Nadam se da su sve bebe i mame (i tate) ok. Šaljemo pusu!
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|
(mislim, ima na koga biti, ali frustrira) Stalno joj pričamo da mora dati rukicu kad je vani i čim netko uđe kod nas, ona počne objašnjavati da se mami mora dati ruka. Ali vani je totalno druga priča. Već sam spominjala da smo se dva puta vratile prije nego smo stigle iza zgrade zbog tog trzanja ruke i da nije ni stigla do ljulja. To je imalo nekog efekta kratkotrajnog. Jučer popodne ja je pokupim od svekrve, dođemo kući i već na parkingu počinje ubjeđivanje i objašnjavanje da se tri auta mimoilaze, da ću je pustiti čim dođemo blizu zgrade, da je može auto udariti pa da idemo kod doktora. Bez efekta 
. Ona trza li se trza, bježi i trči okolo. I ja fino kažem ok, sad ću te nositi kući ali poslije ja sama idem na ljulje, a ti ostaješ jer ne slušaš. I ona se počne svađati sa mnom "susam, ide Ema vani". I poslije sam je zaista ostavila i sama otišla u trgovinu, ostala je plaćući, a ja samo što nisam počela i sama plakati u haustoru. Žene, pomagajte: kako se postaviti? MM kaže da je jednom treba fino istući u trenutku kad se to dešava. Meni je baš bez veze kad djecu odgajaju na cesti ili na javnim mjestima i uvijek sam bila za ono "idi kući pa rješavaj probleme". Izgleda da moje ne pali, jer je još mala. Ima li itko rješenje mimo ova dva ponuđena, koja mi očito i ne rješavaju problem? Inače, pokušavamo je naučiti da ništa ne dira sa stola bez pitanja, ali ona uzme recimo nož, gleda nas i govori "ne smije beba dijati noz". Pa stvarno 
- npr. svaki dan ide priča da hrana nije igračka, da se tehnika ne dira, da velika djeca idu na tutu kao mama i tata, da se zubi moraju prati... ali ovo trzanje rukice i trčanje u prometu moram hitno riješiti. Nemam vremena to puštati njenom shvatanju i vremenu jer me je strah. I kad šeta s nanom me je strah - žena nema baš reflekse i ne može je hvatati okolo kao ja. I sama sebi nekad izgledam kao zlostavljač kad je stisnem za rukicu i vučem od ulice 
nastavim vam kasnije pisati)
, u kavicama, u šetnjama. Odmori se od svega prije druge bebice. Ajde sad Ivanu, a ostalo kasnije 
kada god dođem po njega uvijek je okružen nekom dječicom pa manjom od njega on im nešto priča oni ga slušaju
Odštampaj
