|
Blue rose RR -> RE: Pristup odgoju: pogled na odgoj s druge strane (1.3.2009 0:01:00)
|
Kako prilazim kraju ove knjige, sve sam više uvjerena da mi tu mnogo toga nedostaje.
Hajde zanemarit ću preslobodnost pristupu određenih odgojnih metoda, ono što meni više ne "leži", jeste njegovo vezanje bilo koje tematike, i isticanja u primjerima - sexualnog izražavanja tj. masturbacije, (neovisno da li se radi o igri, učenju, odgoju, ponašanju djece).
Ne mislim da je to tabu tema, ali ...
Previše mi šovinistički pristupa odgoju djece.
Zanemaren (ili se meni provuklo), je odgoj djevojčica, čak šta više stekla sam dojam da ih nekako "usput" spomene, i što me je u jednom momentu naljutilo, u samo početku knjige spomenuo je, parafraziram, - da djevojčice nemaju razvijenu maštu da se igraju, nemaju kreativnosti, ... nekako mi je predstavio ženski rod spreman samo za grnčarstvo, za heklanje, za mahalanje..(ružno zvuči, ali sam stekla taj dojam).
Kao osnivač i "odgajatelj " (namjerno sam ovo stavila pod navodnike, jer se kroz cijelu knjigu ne izražava kao takav, već kao slobodnjak, koji prati želje i domete same djece), mislim da je trebao podjednako obraditi kako dječake tako i djevojčice, a ne zadržavati primat samo nad muškim rodom, i njihovo gangsterisanje, rušilački nagon i sl.
Možda se to promijenilo sa vremenom (a vjerujem da jeste, jer sam zapazila da ta škola egzistira i danas), ali ipak ne očekujem od pisca muškog roda, da prodre u psihu odgojno-obrazovnih metoda, kao što to žene mogu. Čast izuzecima.
Ovo pravo feministički zvuči.[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley13.gif[/image]
Ono što je mene dojmilo, na samom početku jeste:
" Verujem da ideja o slobodi dece nije bila pogrešna, ali da je ona gotovo uvek bila izvitoperavana. Da bismo tom pitanju pristupili na jasan način, najpre moramo razumeti prirodu slobode, a da bismo to učinili moramo napraviti razliku između javnog autoriteta i anonimnog autoriteta.*
Javni autoritet se primenjuje neposredno i izričito. Osoba od autoriteta otvoreno saopštava onoj koja joj je podređena: »Moraš to da učiniš. U protivnom, protiv tebe će biti primenjene izvesne sankcije.« Anonimni autoritet teži da prikrije upotrebu prinude. On se pretvara da autoritet ne postoji, da se sve čini uz saglas-nost pojedinca. Dok je nastavnik u prošlosti govorio Džoniju: »Moraš to da učiniš,inače ću te kazniti«, savre-meni nastavnik kaže: »Siguran sam da će ti se dopasti da to učiniš«. U potonjem slučaju, sankcija za neposlušnost ne sastoji se u telesnom kažnjavanju, već se ogleda u ožalošćenom licu roditelja ili, što je još gore, u komuniciranju osećanja »neprilagođenosti«, osećanja da se ne postupa onako kako postupaju ostali. Javni autoritet koristio je fizičku prinudu, dok anonimni autoritet primenjuje psihičko manipulisanje....
Stvar, dakle, nije u tome što je autoritet nestao, pa čak ni u tome što je oslabio, već u tome što se iz javnog autoriteta prinude pretvorio u anonimni autoritet ubeđivanja i sugestije. Drugim recima, da bi bio prilagodljiv, savremeni čovek je prinuđen da gaji iluzije kako se sve događa uz njegovu saglasnost, iako se ta saglasnost od njega može iznuditi pomoću suptilnog manipulisanja. Njegova saglasnost se, prema tome, stiče iza njegovih leđa, ili iza njegove svesti."
Erih From u predgovoru.
|
|
|
|