|
Blue rose RR -> RE: crtanje (24.3.2016 12:32:15)
|
"Crtanje za dijete nije umjetnost, nego naÄin izražavanja.
Krajem 19. i poÄetkom 20. stoljeća istraživaÄi su poÄeli opisivati karakteristike razvojnih stadija likovne ekspresije kod djece. Dakle, s razvojem djeÄije psihologije razvija se i interesovanje za djeÄiji crtež. Pored govora pomoću koga dijete izražava svoja osjećanja i doživljaje, uspostavlja odnose s ljudima, crtanje je jedno od najiskrenijih naÄina njegovog izražavanja.
Dijete je u svojim crtežima iskreno, ono stvara crteže neposredno, s oduÅ¡evljenjem. Njegova sredstva izražavanja su jednostavna, naivna, ali uvjerljiva uprkos tome Å¡to su data bez posebne spretnosti. Pomoću boja i linija dijete prikazuje i izražava ono Å¡to ne zna rijeÄima. DjeÄiji crteži su zato jedna od tehnika prikazivanja objektivnog realnog djeÄijeg svijeta i zbog toga su zainteresirali djeÄije psihologe, pedagoge i psihijatre. Oni u svome dijagnostiÄkom, terapeutsko-korektivnom i savjetodavnom radu s uspjehom upotrebljavaju djeÄije crteže, kao jedan od metoda za bolje upoznavanje djeÄije liÄnosti, motoriÄke zrelosti, koordinacije i snalaženja u prostoru.
Razvojni aspekti djeÄijeg crteža
Djeca u razvoju likovnih sposobnosti prolaze oÄekivane progresivne promjene, karakteristiÄne za svaku dobnu grupu, univerzalne za svu normalnu djecu svijeta. Crteži su odraz želje svakog normalnog djeteta za komunikaciju s okolinom. PoÄeci razvoja crtanja javljaju se od djece izmeÄ‘u 2. i 3. godine u doba intenzivnog razvoja govora. Mada dijete poÄinje da crta imitirajući odrasle važno je da mu joÅ¡ ranije damo olovku i papir. Ovo za dijete znaÄi igru.
Formalni i sadržajni razvoj djeÄijeg crtanja vezan je za razvoj djeÄije motorike, percepcije za stvaranje i razumijevanje pojmova, emocija i joÅ¡ nekih psihiÄkih, fiziÄkih i socijalnih funkcija djeÄijeg općeg razvoja.
Prema mentalnoj i hornoloÅ¡koj zrelosti i realizaciji crteža možemo posmatrati djeÄiju likovnu ekspresiju kroz tri perioda.
Period “škrabanja†(2-3 godine)
“Škrabanje†je kod djeteta haotiÄno, jer ono nije ovladalo motorikom i prostorom. Crte koje povlaÄi po papiru su centripetalne i centrifugalne ili imaju oblik nepravilnih koncentriÄnih krugova. Olovku drži nesigurno zbog Äega dolazi do nesigurnih i nekoordiniranih pokreta. Ovaj razvojni stupanj djeÄijeg crtanja u stvari je motoriÄka igra. Sadržaj nema znaÄenje već je samo spoljni produkt motoriÄke djelatnosti, pri Äemu dijete doživljva veliko zadovoljstvo. (Ne smijemo dijete siliti da crte povlaÄi sistematski jer bi to bilo isto kao da dijete u govornoj fazi neartikulisanih glasova silimo da govori reÄenice.
Period simboliÄkog izražavanja (4-8 godina)
U 3. godini života psihiÄki normalno razvijeno dijete otkriva da likovnim prikazivanjem može neÅ¡to i da izrazi. Ovaj nivo u razvoju crtanja odgovara sticanju simbola u razvoju govora. Dijete u ovom periodu ne crta predmete u realistiÄnom izgledu, nego ih crta prema onome Å¡to o njima zna. U poÄetnom periodu simboliÄkog crtanja dijete crta ljude Äešće nego predmete. U stvari, crta ono Å¡to je ze njega najznaÄajnije. Najprije crta ljude, zatim životinje, kuće, automobile, oblake, drveće, itd.
U periodu izmeÄ‘u 4. i 7. godine djeÄiji crteži se poÄinju diferencirati, dijete prikazuje stvarnost (Å¡ematski crteži). Ono crta po sjećanju, odnosno onako kako zamiÅ¡lja Äovjeka ili predmet. Ljudska figura sastoji se od nepotpune glave (krug), zajedno sa dvije noge (dvije linije povuÄene iz kruga), rijeÄ‘e dvije ruke (dvije linije na suprotnim stranama kruga). ÄŒesto ovu formu likovnog izraza nazivamo “punoglavacâ€. Kuće ili neki drugi predmeti na djeÄijim crtežima u ovom periodu su Äesto providni (rendgen slike).
Krajem ovog perioda dolazi do otkrića povezanosti boje i crtanog objekta. Ljudska figura koju je ranije predstavljao “punoglavac†sada je potpuno zamijenjena figurom koja ima glavu i trup, kao i dodatne detalje.
Radovi djece u ovoj dobi puni su boja i Äesto Å¡armantni odraslom posmatraÄu zbog slobode izražavanja i kreativnosti.
Period realistiÄkog izražavanja (9-11 godina)
Ovaj period traje od 9. do 11. godine. Djeca žele postići Å¡to realniji dojam o crtaćim likovima i predmetima i prilagoÄ‘avaju ih stvarnom svijetu. Raste kompleksnost upotrebe linija, oblika, detalja i poÄinju prvi pokuÅ¡aji crtanja u perspektivi. IstanÄava se upotreba boja, a ljudska figura poprima detaljnije i raznolikije elemente posebno s obzirom na spol djeteta.
Emocionalni razvoj i crtanje
Dijete doživljava razne emocije: veselo je, tužno, žalosno, uznemireno, ljuto, uzbuÄ‘eno, nezadovoljno. Sva ova stanja su normalna. Ako dijete živi u stabilnom porodiÄnom okruženju gdje su pored fizioloÅ¡kih zadovoljene i njegove emocionalne potrebe (ljubav, naklonost i toplina roditelja), ono se osjeća sigurno i sretno, ali ako u sredini u kojoj živi ne nailazi na zadovoljavanje ovih potreba, ono se ne osjeća dobro. Afektivne doživljaje i želje kroz crtež dijete izražava individualnim simbolima, koji su vijek u neposrednoj vezi sa životom, Å¡to znaÄi da dijete u crtež unosi svoje želje, težnje, maÅ¡tanja, razna osjećanja, kao Å¡to su ljubav, prijateljstvo, mržnja, zavist, razdražljivost, potiÅ¡tenost.
U slobodno crtanje dijete uvijek unosi ono Å¡to ga najviÅ¡e emocionalno privlaÄi ili odbija. Ono Å¡to ga privlaÄi stavlja u prvi plan, crtež boji svijetlim bojama, a ono prema Äemu ocjeća antipatiju obiÄno crta maleno i tamnim bojama. Impulsivna i energiÄna djeca crtaju smjelo, dok plaÅ¡ljiva, povlaÄe tanke nesigurne linije, uokviruju crtež ili ga crtaju u uglu papira. U mnogim djeÄijim crtežima pojavljuje se sunce. Neki autori smatraju da ta djeca ne pokazuju emocionalne teÅ¡koće.
Ometanje djeÄjeg stvaralaÅ¡tva
Zbog nepoznavanja i nerazumijevanja uloge i funkcije djeÄjeg stvaralaÅ¡tva u razvoju djece može doći do njegovog ometanja. To se najÄešće dogaÄ‘a zbog želje okoline da nauÄi dijete kako neÅ¡to nacrtati, naslikati i napraviti. Time se postiže obrnut uÄinak, umjesto razvoja i interesa djeteta za rad, dijete obiÄno odustane od svojih oblika i prelazi na viÅ¡e ili manje uspjeÅ¡no oponaÅ¡anje datih uzoraka.
NaÄini na koji se može ometati kreativnost možemo podijeliti na dvije grupe. Prvu Äine svi oblici direktnog interveniranja u djeÄje radove:
Crtanje djeci
Ovo je najdrastiÄniji primjer negativnog upletanja u razvoj djeÄnjih likovnih sposobnosti. Nacrtane oblike djeca u biti ne razumiju, ali zbog autoriteta odraslih ona ih pokuÅ¡avaju oponaÅ¡ati. Time se prekida prirodni naÄin opažanja, shvaćanja i stvaranja oblika u djece i navikavaju se na pasivnost.
Ispravljanje djeÄjih oblika
Svako poduÄavanje djece kako da neÅ¡to nacrtaju, naslikaju ili naprave naruÅ¡ava vlastita viÄ‘enja djece i stvara kod njih nepovjerenje u vlastite oblike, te u njima budi osjećaj nemoći i nesigurnosti.
Slikovnice za bojenje
Jednostavni oblici u slikovnicama se lako urezuju u djeÄje pamćenje i vraćaju se iz njega kad god im zatreba sliÄan oblik. Suprotno tome, ispunjavanjem naturalistiÄkih oblika dijete postaje svjesno njihove složenosti i realistiÄnosti koja je njemu nedostupna, iz Äega ono može zakljuÄiti da nije sposobno za likovni rad.
Izlaganje djeÄjih radova
ÄŒesto izlaganje djeÄjih radova i primjera na svim mjestima i stalna prisutnost u njihovoj okolini nesvjesno im se nameću i zastiru njihova vlastita viÄ‘enja i oblike.
Å irenje Å¡ematskih oblika meÄ‘u djecom dovodi do masovne pojave uniformnih, neinventivnih i praznih oblika u likovnim radovima djece odnosno spreÄavanja razvoja jednog dijela njihovih sposobnosti i duha.
Drugu grupu Äine neki odgojni postupci i stavovi :
Vrednovanje i procjenjivanje likovnih radova djece
Svako ocjenjivanje ili usporeÄ‘ivanje likovnih radova djece pred njima samima blokira njihov osjećaj slobode, a time i spontanost, odnosno sposobnost stvaralaÅ¡tva. Ako je neki djetetov rad dobro ocijenjen, ono će se dobro osjećati i imati želju da nastavi, ali ako je sljedeći rad loÅ¡ije ocijenjen, djetetovo zadovoljstvo će opadati i ono će se sve viÅ¡e povlaÄiti i odustajati od likovnog rada.
Komentiranje i prigovaranje
Jednako kao i ocjenjivanje, svaki komentar ili prigovor, pokazano ili prikriveno nezadovoljstvo izaziva nesigurnost kod djeteta i remeti njegovu sposobnost za rad.
Prenaglašavanje vrijednosti
Pretjerana pohvala također ima negativan utjecaj i umjesto da je djetetu cilj njegovog rada uživanje u svom stvaralaštvu, njegov primarni cilj postaje pohvala, što posebno u grupi djece rezultira nezdravim odnosima.
Urednost i preciznost
Insistiranje na urednosti i Äistoći radova obiÄno rezultira suprotnim uÄinkom, precizno crtanje samo po sebi nije nikakva vrijednost, a sluÄajne mrlje ne umanjuju vrijednost rada, već su njegov cilj unutraÅ¡nji procesi koje je taj rad potaknuo u djetetu.
Ekspresivna vrijednost boje u djeÄijem crtežu
U okviru stepena svog psihofiziÄkog razvoja djeca postepeno otkrivaju boje kao osobine stvari. DjeÄiji crteži u boji su spontana projekcija njegove unutraÅ¡njosti. Same boje nam otkrivaju djeÄiji emocionalni život, linije i figure nam otkrivaju stepen samokontrole, prostorne dimenzije otkrivaju nam uticaj okoline na djeÄiji karakter.
Djeca koja pretežno crtaju toplim bojama (crvena, žuta i narandžasta) posjeduju spontanu iskrenu osjećajnost i prijateljstvo prema drugima. Vole da uÄestvuju u igri i u svojim osjećanjima su veoma zavisna od drugih.
Djeca koja pretežno crtaju hladnim bojama (zelena, plava, smeÄ‘a i crna) otkrivaju kontrolisano ponaÅ¡anje, ne nameću se drugima, rado se igraju sama, racionalnih su interesovanja, upravljaju se prema vlastitim mislima. Kod nekih se može uoÄiti agresivnost i osvetoljubivost.
Pretjerana upotreba crvene boje može da izražava pretjerano afektivnu ili Äak agresivnu prirodu. Pretjerana upotreba žute boje izražava infantilno, spontano i osjećajno biće. Pretjerana upotreba smeÄ‘e boje preovladava u crtežima djece koja su odrasla u okolini s pretjeranim higijenskim zahtjevima. Pretežna upotreba crne boje uvijek znaÄi pomanjkanje osjećanja ili neugodnog životnog stanja, koje dijete ne može da prevaziÄ‘e. Takva djeca potiskuju svoja osjećanja i strah, realistiÄki su usmjerena, istiÄu intelektualne interese, Äesto su usamljenici, najradije se igraju sami, a ako upotrebljavaju povrÅ¡inski crnu boju znaÄi da su se naÅ¡li u osjećajnoj krizi.
Likovna ekspresija pomaže djetetu da se oslobodi psihiÄke napetosti da razvija sposobnost opažanja, predstavljanja, samosvijest, istrajnost, radnu disciplinu, smisao za kulturnu zabavu i estetska doživljavanja. Likovni izraz treba da bude odraz djetetovog gledanja i opažanja, a ne da izvire iz nauÄenih Å¡ablona. Djetetu je dovoljno dati u ruke olovku, papir i bojice i diskretno usmjeravati njegov rad (poželjno je oduzeti gumicu, koja je simbol nesigurnosti pri crtanju). Sve Å¡to dijete ostvari treba da primamo s pohvalama i oduÅ¡evljenjem, kao njegov uspjeh. Negativno kritikovanje djeÄijeg crteža je nedopustivo, jer time podstiÄemo bojažljivost i neodluÄnost, a u Å¡kolskom periodu otpor prema stvaralaÅ¡tvu."
Izvor:www.djecjivrticzvoncica.hr/dokumenti/ostalo/Crtez.pdf
|
|
|
|