Pankica
|
Prvo dijete nisam dojila više od 20-tak dana, ne zato što nisam htjela, nego stvarno nisam imala mlijeka. Imala sam problema sa zdravljem bebe, jer je prijevremeno rođena, i valjda zbog sekiracije, mlijeko nije nadolazilo, beba svakako nije mogla dojiti, jer se par dana hranila na sondu, ali sam se svim silama trudila vještačkom muzilicom izvući bar koju kap mlijeka, znajući da od toga uveliko zavisi i oporavak i ozdravljenje bebe. Do te mjere sam bila uporna, da su mi bradavice znale poplaviti, krv bi navukla, jer mlijeka nije bilo. Ali mi nikad nije padalo na pamet, kako će mi grudi izgledati nakon toga. Nakon 12 godina rodim i drugu bebu i dojila sam ga pet mjeseci, ali se on sam odbio, jer je okusio flašicu (krivim sebe, ali zbog nekih vanrednih okolnosti, tako sam morala)i onda kasnije neće i neće, a i mlijeka je sve manje bilo, jer i pored izmuzanja, nije nadolazilo. Neznam zašto, ali ubrzo se potpuno povuklo. Istina da grudi nisu više kakve su nekad bile, možda malo žalim za onim starim izgledom, ali se ni najmanje ne kajem, jer kad vidim ovog mog malog švrću kako je hvala dragom Bogu, napredan, krvna slika odlična, a sigurna sam da je i tih pet mjeseci dojenja bilo vrlo korisno, nemam razloga za kajanje. Sad kad moram svaki put praviti ono AD, žalim za onim danima kad sam dojila, nema trke ni frke kad se prco razdere zbog gladi, daj pravi hapu, hladi ako je vruća, peri flašicu, ako gdje odemo, čitava procedura. Nego je brate "trzneš", nema ni podgrijavanja, ni stresa, a svi sretni i zadovoljni!
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
i morala prestati; drugo sam dojila tri i nestalo je. Voljela bih da sam mogla sto duze ali eto, nije svakome isto. Poznajem jednu mamu kojoj je patronazna rekla da su joj dojke pune mlijecnih zlijezda i da ce biti mlijeka ali ona nije i ne doji svoju bebu. 
idu na vjezbe i da bar pokusaju dojenje (ipak nema svaka mama jednaku kolicinu mlijeka ali pokusati se moze)
samo zamisaljam kakav je to osjecaj. nikad ni iz kojeg razloga ne bih prekrizila dojenje, i jedva cekam da iskusim i ja to. 
tako mi nedostaju, kao da sam neka druga zena, ne mogu to objasniti nikako. Uopste nisam tip osobe koja je ikad bilo sta na sebi isticala odjecom niti uzivala u tome. Mozda sam cak fizickom izgledu pridavala manje znacaja i paznje nego sto bi udata zaposlena zena smjela. Ozbiljno tako mislim. Ali sad mi tako nedostaju.... Da li me iko razumije???
