Lejla Ka
|
BiH nema pronatalitetnu politiku. Nešto malo pozitivnih zakona se slabo provodi, sporadično, na lokalnom nivou ili i pokojoj državnoj firmi. Zašto? Zato što BiH vast boli dupe za glasače, oni su dokazali i dokazuju već godinama da su ovce, i da ih se može must dok ne crknu, a kad cknu još ih možeš i na ražanj. A djeca će se svakako rađat, kako tako. Nikoga tamo nije briga tako daleko da zapita ko će za nas glasat za 20 godina, od koga ćemo porez uzimati i ko će radit da nam guzice imaju od čega. Daleko je to, važno je danas, sutra, oni su se obezbjedili, i još se generacije obezbjeđuju zajedno sa djecom. Zašto je meni važna pronatalitetna politika ili stanje sa natalitetom u državi? Zato što me kao ženu u potazi za poslom, sa zasukanim rukavima, spremnu na svašta da porodici obezbjedim (sa suprugom) pristojnu egzistenciju, apriori (ako sam bez jače štele) diskvalifikuju zato što sam u fertilnoj dobi ili zato što imam malu djecu potencijalno sklonu razboljevanju. Ili radim sa stalnim otkazom nad glavom i poprijeko pogledima za sve što je vezano za ne dolazak na posao. No to se neće mijenjati u skorije vrijeme, a nekako mislim da neće nikad. Valjat će nam se prilagodit kako god znamo i umijemo. Interesantno, USA kao izuzetno ne socijalna država također nema pronatalitetnu politiku. Možda ima nešto formalno što se tako zove, no njihovi zakoni su upravo antinatalitetni. Tamo vas možda neće apriori otkantat sa konkursa, ali porodiljskog nema, sve zdravstveno moraš platiti, bolovanje je teška muka, ne postoji nikakva podrška MPO-u ... No njima nije frka za natalitet, djeca se rađaju, a stranci stalno dolaze. I nije ni mamama srednje i većih klasa frka jer mogu priuštiti da ne rade dok djeca ne dorastu do nekog doba, a nakon toga imaju širok raspon mogućnosti od zaposlenja do ponovnog školovanja i promjene profesije.
_____________________________
Velika princeza E 2005 Maleni veseljak N 2008 I ovo su moja DjeCa pored djece, i moje Dojenje nakon dojenja
|