kolacic
|
IZVORNA PORUKA: kolacic
IZVORNA PORUKA: nutella
Upravo zato što mislim da si napravila prvi korak, koji je najvažniji i spremna si ići dalje ja sam i odlučila da se registrujem i pokušam na bilo koji način da pomognem kako tebi, tako i onima koji su u sličnoj situaciji kao mi, ali nemaju snage još to priznati ni sebi, a kamoli drugima.
Ja sam prije godinu dana išla kod psihologa na par razgovora, čak sam ja bila ta koja je insistirala da mi propišu antidepresive, jer sam se loše osjećala i nisam htjela da to potiskujem, kao što su moji roditelji potiskivali svoja nezadovoljstva i doveli se do toga da je otac bio alkoholičar a majka nije bila u mogućnosti da kao žena bude stub jednog doma. Oboje su visokoobrazovani ljudi, omiljeni u javnosti, koja je s vremenom ipak primijetila njihove probleme, ali se nisu petljali direktno. Svi su mislili da ja imam savršeno djetinjstvo sa roditeljima koje mogu samo poželjeti, u kući punoj blagostanja, vikendima hodajući po izletima i restoranima, u toku raspusta na raznoraznim destinacijama, dijete čije želje postaju stvarnost čim ih obznani, ali nisu znali šta je iza zatvorenih vrata. Ja jesam primala ljubav oboje roditelja, ali se nisam u svim životnim aspektima izgradila kao ličnost, nisam gledala svoje roditelje zagrljene, zaljubljene, nisam pričala sa svojom majkom o intimnim stvarima, nisam s njima djelila svoje tajne, nakon određenog vremena sam se počela povlačiti u svoj svijet jer sam znala da i ljudi oko mene vide mog oca kada dolazi kući pijan-iako nije nikada povisio ton na mene ili moju majku, dovoljno ga je bilo vidjeti, nakon određenog niza godina nisam više mogla dovesti prijateljice kući jer je kod nas u kući uvijek bio nered i prljavština, pa sam i ja prestala ići kod njih kući, nije više bilo zajedničkih rođendana, oko mene se stvarao tunel srama i to je trajalo godinama.
Pored svega toga postala sam uspješna mlada žena sa dosta mana i vrlina, postigla u životu za par godina što neki ljudi ne postignu čitav život, ali nikada nisam izgradila svoj libido, jer ja kao dijete i djevojka nisam znala šta je to. Trznula sam se prije godinu dana kada je moj brak počeo da ulazi u krizu jednim velikim dijelom i zboj moje intimne nezrelosti i nezainteresovanosti. Ijoš uvijek nisam tako daleko od onoga gdje sam bila prije godinu dana, ali sam se vidno pomakla i zato ću se boriti dalje da spasim što se spasiti može, a kada sredim sebe onda ću drugačije uticati i na svog muža. Težak je to put i dugoročan, moraš biti svjesna toga, ali mislim da će na kraju ipak vrijediti. Nekada ćeš se osjećati da si se vratila na staro i da je sve bilo uzalud, ali ćeš puno prije moći ponovo doći do one najnaprednije tačke na kojoj si nekada bila i probijati se dalje.
Najezim se na ovo sto citam...Noc je duga preda mnom, svi spavaju a ja sam sama..tesko mi je ovo sve sto mi se desava, ona vapi nece da je ja spremim za spavanje.. stalno ponavlja tata mama ja..tata mama ja..ja je spustim na krevet, on se pojavljuje u sobi, govorim mu sto ona govori, on pogleda hladno bezizrazajno, krv mi hladna potece venama, i trznu se da je prebaci u krevetac jer njega to ne zanima sto ona prica, on hoce da spava.. a samo sam trazila da na momenat legne pored nje, s jedne strane on, dok sam ja s druge strane i da je tako zagrlimo minut dva da osjeti ljubav...medjutim pored svega on se dreknuo da hoce da spava i otisao, a ona je postala tiha, necujna, suze su mi skliznule,..dusa mi moja jeca i sad dok pisem. ne mogu da spavam ne mogu da gledam ne mogu da pricam, samo placem placem placem a u grudima me stisce bol nalik sjekiri koja me razdire...
jadna sam. jadna. i sto je najgore moje dijete je jadno, ni krivo ni duzno.
svi mi zelimo dobro za svoje dijete. I otac i majka. Sad kako ko vidi odgoj djeteta je druga stvar. Al eto ja sam za to da dijete ne treba tuci, zasto, zato sto mu ubijate psihu, ubijate mu moc da bude svoje, sjecete ga u korijenu jer po vasem modulu nesto nije dobro uradio. I sta je ispravno uopste? Neko ce reci vidi ove lude sinoc place danas nesto razlaze, ja sam da dijete nije glina koju mi oblikujemo kako nam cejf, dijete je mali covjek koje ima svoje potrebe i zelje i ne treba ga sputavati u tome, treba mu pruziti ruku i pomoci da nadje sebe u svemu tome, da bi se kasnije izgradio u normalnu zdravu i samostalnu osobu...
Ove postavke nisu mog muza, on zivi u patrijahalnom dobu gdje dijete slusa oca kao autoriteta i nema zelje da posmatra njenu svijest i kako sve utice na nju..ali to je njegov problem i prvi put u zivotu, sam o tome javno progovorila. Nisam dakle mogla se osloniti vise na ovaj forum, jer je problem mnogoooooo dublji i svaki dan idemo u veci ponor i ja i muz i dijete...
Uzela sam taxi, pokupila dijete i trazila na svoju inicijativu nakon traganja na internetu najveceg moguceg strucnjaka, profesionalca u ovoj oblasti, ne bih da imenujem. Ono sto se tamo desilo nije vise ni vazno za ove ljude ove.
Samo vam kazem, i stojim opet iza toga, svako je kovac svoje srece. Mozda je sve ovo uzalud, mozda gubim vrijeme i trosim sebe ovim, ali ja zelim da sagledam problem profesionalca, iza mojih suza sinoc i pomisli da je moj zivot zavrsen, da samo trebam pokupiti kofere i otici svojim roditeljima s djetetom, na sto sam i bila spremna, ipak misao da sve rjesavam sama bez icije pomoci me je natjerao da dodjem do ovog strucnjaka. Ne bih puno deteljisala, samo bih rekla da se desilo nemoguce: moj muz je pristao da ode na razgovor s njim
i ovo je kljuc svega, nikad ne odustajte od onog sto ste naumili i sto mislite da je ispravno, ako i bude uzalud, barem ste znali da ste pokusali.
Toplo vas pozdravlja vas kolacic 
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
....nidje veze iskreno.... 
. 
