Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
moja mana je sto sve zivo zaboravljam. sve sto moze neko drugi pamtiti i ne moram ja, ja to ne pamtim. jednostavno zaboravim. evo npr. zivim 2 godine ovdje gdje zivim i ne znam put do kuce kad idemo autom. juce kad smo se vracali iz centra pa ima jos 10 min do kuce imaju dvije skretnice, desno se ide u neki market a lijevo kuci. i mi smo trebali prvo u market pa skrenuo mm desno, a ja gledam poznata mi druga skretnica i kazem mu jel tako da mi ponekad idemo onim putem? a on gleda u mene i kaze pa tamo nam je kuca. a ha htjela da pokazen da sam zapamtila jedan put.
_____________________________
"Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima: da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi."
super tema, bas se ismijah!Pa da i ja koju kazem... Ja sam ko jedna uzarena loptica kad se naljutim planem, al kako planem tako se brzo i ugasim i zaboravim da sam bila ljuta, mrzim sto sam lakovjerna, iako uvijek kazem nisu svi ljudi dobri, opet svima vjerujem i opecem se cesto.Veeeeeeeliki sam sanjar i generalno volim ljude, volim kad mogu nekome pomoci i volim da sam u pravu Prije djece sam bila sto vi kazete klaun u drustvu, uvijek se zezala i zbijala sale, a sad ginem za djecom. Sto se izgleda tice, nekad su se okretali za mnom a sad je tu 15-ak kila viska i kratka ko februar, al volim svoje plavo-zelene oci i to sto sam uvijek nasmijana! Definitivno optimista Zaboravih reci naporno tvrdoglava
istjerat ce me iz kuce...uspavala bebu pa da vidim sta ima na RR nisam dugo bila od danas hahaha...ja sam strasno tvrdoglava i kad sam 100% upravu pribavit cu sve dokaze i inijet cinjenice i pobit protivnika...znam ser saliti i to uglavnom na svoj racun i nikad na tudjio jer me strah da se ko ne uvrijedi...strasnoi sam pedantna i idem sebi na zivce zbog toga a kamoli muzu koji me zna samo s krpom u ruci...kaze imas li i jednu kad podjemo u akciju misli na hopa cupa...postena sam i hocu pomoci koliko je u mojoj moci...nemoj mi lagat jer si onda za mene nepostojeca osoba...nisam lijepa imam prirodno uvrnutu kosu ,smedje oci...ponosna sam na svoa stopala kojima puno posvecujem paznje kao i na nokte koji su cvrsti ko beton i ne mozes im nista...jooooojjjj da radim u fabrici cokolade oni bi bankrotirali a ja dobila secernu bolest i 150 kg. viska...sreca prodajem rucno radjene cipele pa trcim tamo vamo i trudim se da udovoljim musteriji koliko god mogu...uzoran radnik ali i sa sefom se svadjam kad sam upravu i uvijek zavrsi da sam ko mazga...opet sam se vratila na tvrdoglavost...
moja mana je sto sve zivo zaboravljam. sve sto moze neko drugi pamtiti i ne moram ja, ja to ne pamtim. jednostavno zaboravim. evo npr. zivim 2 godine ovdje gdje zivim i ne znam put do kuce kad idemo autom. juce kad smo se vracali iz centra pa ima jos 10 min do kuce imaju dvije skretnice, desno se ide u neki market a lijevo kuci. i mi smo trebali prvo u market pa skrenuo mm desno, a ja gledam poznata mi druga skretnica i kazem mu jel tako da mi ponekad idemo onim putem? a on gleda u mene i kaze pa tamo nam je kuca. a ha htjela da pokazen da sam zapamtila jedan put.
ti si mi glavna na ovoj temi hahahahhahhaa....ja strasno dobro pamtim,puteve,sve zivo pamtim..moja zaova polozila vozacki.rodjena jordanka,do nedavno ja joj pokazivala puteve..Ja da odem sa mm jednom nekim putem,drugi put cu vec znati sama,nema sanse da se izgubim hahahah...
_____________________________
"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo"
moja mana je sto sve zivo zaboravljam. sve sto moze neko drugi pamtiti i ne moram ja, ja to ne pamtim. jednostavno zaboravim. evo npr. zivim 2 godine ovdje gdje zivim i ne znam put do kuce kad idemo autom. juce kad smo se vracali iz centra pa ima jos 10 min do kuce imaju dvije skretnice, desno se ide u neki market a lijevo kuci. i mi smo trebali prvo u market pa skrenuo mm desno, a ja gledam poznata mi druga skretnica i kazem mu jel tako da mi ponekad idemo onim putem? a on gleda u mene i kaze pa tamo nam je kuca. a ha htjela da pokazen da sam zapamtila jedan put.
Ovo je i moja mana... Podsjeti me na moju provalu u vezi zaboravljanja... Krenule ja i prijateljice kod prijateljice na babine i posto sam ja vec bila prije kao ja cu im biti vodilja. I tako se mi vozimo a ja njih lijepo odvedem na neko brdo, gdje ni kuce ni icega. I vracamo se mi istim putem i pita mene vozacica da joj objasnim kakva je kuca. A ja ko iz topa ne razmisljajuci "Fina".... Al bar smo se ismijale
Ovim putem se izvinjavam rodbini, prijateljima, poznanicima, prolaznicima što ih ne pozdravljam na cesti. Nisam nafurano-arogantna, ja vas jednostavno ne vidim. Kad gdje idem, ja lebdim u svojim mislima i stvarno stvarno ne percipiram okolinu. Zato mnogo puta, pošto sam totalno isključena, odem na totalno drugo mjesto od onog gdje sam naumila. I mislim da niko brže od mene ne odluta, čak i u sred dijaloga ja sam glavom negdje drugo. Niti je ko toliko zaboravan, rastresen i generalno smotan.
_____________________________
Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong
moja mana je sto sve zivo zaboravljam. sve sto moze neko drugi pamtiti i ne moram ja, ja to ne pamtim. jednostavno zaboravim. evo npr. zivim 2 godine ovdje gdje zivim i ne znam put do kuce kad idemo autom. juce kad smo se vracali iz centra pa ima jos 10 min do kuce imaju dvije skretnice, desno se ide u neki market a lijevo kuci. i mi smo trebali prvo u market pa skrenuo mm desno, a ja gledam poznata mi druga skretnica i kazem mu jel tako da mi ponekad idemo onim putem? a on gleda u mene i kaze pa tamo nam je kuca. a ha htjela da pokazen da sam zapamtila jedan put.
Ovo je i moja mana... Podsjeti me na moju provalu u vezi zaboravljanja... Krenule ja i prijateljice kod prijateljice na babine i posto sam ja vec bila prije kao ja cu im biti vodilja. I tako se mi vozimo a ja njih lijepo odvedem na neko brdo, gdje ni kuce ni icega. I vracamo se mi istim putem i pita mene vozacica da joj objasnim kakva je kuca. A ja ko iz topa ne razmisljajuci "Fina".... Al bar smo se ismijale
i ja sam jako losa u prostornoj orjentaciji. znam se snalaziti po gradu. Tuzla je moj rodni grad i nije prevelika pa je poznajem ko svoj dzep a izvan grada sam nula mozda je i do toga sto ne volim da vozim auto (vozim samo po gradu zato sto moram) pa i ne pazim gdje se skrece i kojim putem se ide. nema sanse da bih se snasla u sarajevu na primjer iako sam bila puno puta dole
Ovim putem se izvinjavam rodbini, prijateljima, poznanicima, prolaznicima što ih ne pozdravljam na cesti. Nisam nafurano-arogantna, ja vas jednostavno ne vidim. Kad gdje idem, ja lebdim u svojim mislima i stvarno stvarno ne percipiram okolinu. Zato mnogo puta, pošto sam totalno isključena, odem na totalno drugo mjesto od onog gdje sam naumila. I mislim da niko brže od mene ne odluta, čak i u sred dijaloga ja sam glavom negdje drugo. Niti je ko toliko zaboravan, rastresen i generalno smotan.
Sto se ismijah, legenda si :). Meni se cesto desava da gledam u nekoga i fino prodjem. Bas mi bezveze, jer kako objasniti da nije namjerno
Ja sam užasan emotivac... po malo i naivna... al znam i zakrmat kad treba voooooolim druženja, kahve,, brbljaonice meljem i kad treba i kad ne treba bez imalo lažne skromnosti za sebe tvrdim da sam jako dobra duša, volim pomagati ljudima i svima oko sebe..., volim svoj seljački komšiluk i moje torokuše kone ... samo ne diraj u moju pruvatnost i moj život i biću ti dobar dobar drug...
fizički: raja me zove Mala MU , duga kosa, nos ko u SJP, jaki listovi na nogama zato sam s epozdravila sa minjakom jo ko tinejdzerka krupne oči, sitne usne, zarazan smijeh eheto.. valjda vam se svidjam ko sebi
< Poruku je uredio Mamica24 -- 5.2.2013 14:07:08 >
_____________________________
Živi dobar i častan život, tako da kad ostariš i pogledaš unazad moći ćeš da uživaš po drugi put. (L. i B. - naše neprocjenjivo blago)
Ovim putem se izvinjavam rodbini, prijateljima, poznanicima, prolaznicima što ih ne pozdravljam na cesti. Nisam nafurano-arogantna, ja vas jednostavno ne vidim. Kad gdje idem, ja lebdim u svojim mislima i stvarno stvarno ne percipiram okolinu. Zato mnogo puta, pošto sam totalno isključena, odem na totalno drugo mjesto od onog gdje sam naumila. I mislim da niko brže od mene ne odluta, čak i u sred dijaloga ja sam glavom negdje drugo. Niti je ko toliko zaboravan, rastresen i generalno smotan.
Ista sam ovakva, čak mi rođeni čoek ne vjeruje i ponekad zbog toga kaže da sam ufurana. A takva sam i sa detaljima na bilo kome. Znala sam gledati u najbolju drugaricu i kontati šta je promijenila na sebi (da li se ošišala ili ofarbala ). Moje dvogodišnje dijete već primjećuje više detalja od mene
_____________________________
Gospodaru moj, ne dopusti da me zavara uspjeh, niti poraz baci u očaj. Podsjećaj me stalno da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu...
Ovim putem se izvinjavam rodbini, prijateljima, poznanicima, prolaznicima što ih ne pozdravljam na cesti. Nisam nafurano-arogantna, ja vas jednostavno ne vidim. Kad gdje idem, ja lebdim u svojim mislima i stvarno stvarno ne percipiram okolinu. Zato mnogo puta, pošto sam totalno isključena, odem na totalno drugo mjesto od onog gdje sam naumila. I mislim da niko brže od mene ne odluta, čak i u sred dijaloga ja sam glavom negdje drugo. Niti je ko toliko zaboravan, rastresen i generalno smotan.
Ovakav je isto moj tata. Evo dokle ide njegova "zanesenosti" : idem ulicom i u susret ide moj tata. Ja priđem i znajući njegovu smušenost kažem "Dobar dan čika B." i on meni 'ladno: Dobar dan i prođe. Ajme, rođeni otac me ne registruje. Ali i inače se često komšije naljute na njega da ih ne pozdravlja, a on ih u stvari uopšte ne registruje.
Ovim putem se izvinjavam rodbini, prijateljima, poznanicima, prolaznicima što ih ne pozdravljam na cesti. Nisam nafurano-arogantna, ja vas jednostavno ne vidim. Kad gdje idem, ja lebdim u svojim mislima i stvarno stvarno ne percipiram okolinu. Zato mnogo puta, pošto sam totalno isključena, odem na totalno drugo mjesto od onog gdje sam naumila. I mislim da niko brže od mene ne odluta, čak i u sred dijaloga ja sam glavom negdje drugo. Niti je ko toliko zaboravan, rastresen i generalno smotan.
Ovakav je isto moj tata. Evo dokle ide njegova "zanesenosti" : idem ulicom i u susret ide moj tata. Ja priđem i znajući njegovu smušenost kažem "Dobar dan čika B." i on meni 'ladno: Dobar dan i prođe. Ajme, rođeni otac me ne registruje. Ali i inače se često komšije naljute na njega da ih ne pozdravlja, a on ih u stvari uopšte ne registruje.
Ista sam ovakva ne vidim niti se trudim da vidim koga nekad mi e desava da neko prodje kraj mene i pozdravi i ja nakon dvije minute ukapiram da me neko pozdravio a ja nisam odgovorila bas mi nekad zna bit bed al sta cu takva sam
a ha htjela da pokazen da sam zapamtila jedan put.
Zaboravih reci naporno tvrdoglava
Odštampaj
