ferguson
|
da osvjezim temu, a usput i pozalim se nekome.... mi smo malenog poceli voditi doktorima prvo radi govora, isli smo kod dva logopeda, pa smo dosli do psihologa, koji je preporucio drugog psihologa da bi dosli do dr Zubcevica..... vise uopste neznam jesam li pametna, maleni ima 2,5 godine, govori mama i tata, nekad je imao jos dvije rijeci koje su se izgubile, savrseno dobro razumije neke osnovne naredbe i izvrsava ih u zavisnosti od raspolozenja. ima nervozne ispade kad mi se izvija na pola ceste jer nismo skrenuli u igraonicu, vristi, ujeda mene, sebe i pravi mi rane gdje god stigne, nakon dvije minute sve je ok jer me je odveo u DM,,,na izlasku iz DM, odprilike ista scena. nekad je umiljat vise od bilo kakve curice, grli me, ljubi, tepa mi...ma za poželiti. kontakt ocima tesko uspostavlja sa strancima, a na ime se odaziva nekad na prvi put, a nekad se ne okrene ni nakon puta. dr Zubcevic je nakon mozda nekih pola sata pregleda ustanovio poremećaj u razvoju govora, ponašanja, i neke obrise autizma. na nalazu pise samo prvo dvoje, koje sam i predpostavljala, ali za autizam sam mozda i sama nagadjala, ali sam to gurnula "pod tepih" rekao je da sto prije moram da ga upisem u vrtic i u Edus ili Buducnost...e pa sad zamislite moje frustracije kad sad udaram u zidove radi godisnjih odmora...skoro da nemogu nista. na kraju pregleda doktor mi rece da smo na vrijeme uocili problem i da je uz intenzivan rad moguc dobar napredak....moje pitanje je bilo "sta napredak podrazumijeva u nasem slucaju"...a on je rekao"pa da vam dijete ide u redovnu skolu" znaci placem evo i sad dok pisem. u meni se nesto prelomilo, do maloprije dijete koje sam gledala i cekala da krene u vrtic, u skolu, da mi dovedu prvu djevojku, da gaa ozenim......nemogu vise
< Poruku je uredio ferguson -- 5.7.2014 21:55:23 >
_____________________________
Sto ne boli, to nije život, što ne prolazi to nije sreća...
|