|
dijete prirode -> RE: Gastritis (9.1.2013 16:03:00)
|
Pozdrav svima!
potičem iz porodice velikih gurmana. Moj otac je do sada popio jezero kisele vode i vagon ranisana, a mama čitav život povraća. Neki doktor joj je davno rekao da izbjegava mlijeko, a način na koji povraća ukazuje da joj prosto ne odgovaraju neke namirnice koje svejedno voli pojesti. Hoću reći da sam odrasla u porodici koja ne zna kako se pravilno koristi želudac, pa sam i sama stalno imala probleme sa probavom.
Prije godinu dana sam prestala jesti meso. Radi problema sa kičmom sam krenula na jogu. Razvijanje svijesti o tijelu i duhu je prirodno dovelo do zaziranja od ubijanja, pa samim tim i jedenja mrtvih životinja. "energija" mesa je energija panike, straha za život, samrtnog grča i agonije. I mene neko da zakolje, otkine komad buta, istuca ga pa ispohuje, ne bih mu ga halalila. Čovjek je osjetljivo, sofisticirano biće, ali često nesvjesno kako sebe, tako i svijeta oko sebe. Ipak, osnovna logika ukazuje da ako imaš poblem sa stomakom, vjerovatno imaš problem sa onim što u njega ulazi - hranom.
U vegetarijance sam ušla promišljeno, odnosno istražujući šta je tačno to što mi iz mesa treba, šta je to što mi treba općenito od hrane, pa sam tako iz ishrane izbacila sve što ne podsjeća na hranu, što je davno ubrano, davno prerađeno, davno spakovano u konzervu, sve što sadrži pojačivač ukusa, čudne hemikalije, dodatke, nekakve brojeve i slova... što kaže moja prijateljica, ne treba jesti ništa što tvoja prabaka ne bi prepoznala kao hranu. Pravim domaći hljeb od kvalitetnog brašna pšenice, zobi, raži, heljde, dodajem u njega orahe, sjemenke suncokreta, med - komad takvog hljeba je kvalitetniji i hranjiviji od većine "kompletnih" obroka koje ljudi jedu bez primisli da nešto nije u redu. Mlijeko ne pijem otkako sam saznala da je puno ćelija krvi i gnoja (industrijska mužnja dovodi do stalno upaljenih vimena, stalne primjene antibiotika, i stalnog povećavanja zakonski dozvoljene količine stanica krvi i gnoja u mlijeku), čovjek je jedina vrsta koja pije mlijeko druge vrste, a mit o korisnom kalcijumu iz mlijeka je upravo to - mit. Umjesto čokolade kupujem bademe, suhe smokve, suhe kajsije (gosti dokazano češće posežu za činijom badema nego činijom napolitanki), želudac mi se smanjio, 15 suvišnih kilograma je nestalo poslije 15 godina, a ja nikad zdravija, lakša i zadovoljnija hranom. Meso mi je sad već potpuno apstraktno. "Pečeni pilići" mi izgleda primamljivo koliko i "kuhane mačke", a da mi je neko prije godinu i po plaćao da se odreknem mesa, ne bi me mogao nagovoriti. U kući se ponegdje može naći tabla tableta kojima je istekao rok, doktoru (da kucnem) nikako ne idem, i sve ukazuje na onu čuvenu "neka hrana bude lijek, i lijek neka bude hrana".
a kako se prestati nervirati? opet meso. Još nisam srela agresivnog vegetarijanca. Nevjerovatno koliko opadnu nivoi napetosti, straha i nervoze. mediji - pogledajte kako nas bombarduju informacijama od kojih ti se "okreće želudac". što smo nervozniji, isprepadaniji, manje svjesni, što smo u većoj panici, to smo veće mušterije i potrošači, i to najprije lijekova. Čovjek je ono što u sebe unese, na sve ulaze. Bolesti i problemi su tu da nam ukažu na kojem polju treba zavrnuti rukave i baciti se na pospremanje. Da li mi nedostaje meso - nikad. Da li želim podijeliti svoje iskustvo sa drugima - apsolutno, neizdrživo, prije svega sa onim koje najviše volim. Ipak, spoznaja svakom dođe u nekom njegovom trenutku, ali ako poslužim kao poticaj, opet sam zadovoljna.
stomak je kotao u kojem sagorijeva sve što u nas ulazi (na svaki način). ako pazite koje gorivo sipate u auto, pazite i koje gorivo sipate u sebe. sudeći po mom iskustvu, ima sve da radi ko satić!
p.s.
sad sam rekla mami da upravo pišem o njoj a ona dodaje da je jedino vrijeme kad nema problema sa stomakom vrijeme posta kad ne jede namirnice životinjskog porijekla.
živi i zdravi bili!
bivši mesojed, bivša debeljuca sa čudnim bubuljicama i vječnom mukom u stomaku :)
|
|
|
|