|
usamljena80 -> RE: Trudna, a sama... (7.9.2011 10:11:47)
|
Nažalost i ja se pridružujem ovoj temi :(
Ukratko, bila sam u vezi s dečkom i živjeli smo zajedno sveukupno nešto više od 2 godine.
Mogu se pohvaliti da nam je bilo ko u bajci, sve dok ja nisam ostala trudna.
bila sam trudna 6 tjedana kad sam saznala, naravno mojoj sreći nije bilo kraja.
kad sam njemu rekla mislila sam da će se razveseliti barem upola kao ja, ali nije pokazivao nikakvu radost što me jako zabrinulo.
Mislila sam dobro, šok ali će ga proći.
Par dana poslije rekao mi je jednostavno otvoreno da on ne želi dijete, da ne želi ni mene više i da bi bilo najbolje da napravim AB i odem od njega kud god znam.
Poželjela sam umrijeti iste sekunde. Nisam mogla vjerovati da to čujem od osobe kojoj sam davala cijelu sebe, koju sam voljela više od sebe same, za koju bi život dala bez sekunde razmišljanja.
noge su mi se odsjekle, čak mislim da sam na trenutak izgubila svjest.
Nije mi preostalo drugo nego spakirati stvari i nać stan i otići od njega. Ma doslovce me izbacio iz stana.
Od prvog trenutka sam znala da ću to dijete roditi, i nisam ni sekunde razmišljla o nikakvom AB.
On se u početku javljao, više radi reda nego da ga zanima kako je dijete.
Termin mi je za 6 dana, a on već 2 mjeseca nije pitao kako sam. Ma nemora pitati za mene ali barem da pita dali je s djetetom sve u redu.
Ni to...
jučer sam ga srela kako šeta gradom sa nekom djevojkom, mislila sam da ću umrijeti.
Jedva sam došla do stana, sva u suzama. Cijelu noć nisam oka sklopila, ali sam na žalost potvrdila sama sebi iako sam odbijala to priznati da ga još uvijek volim. Nažalost to je jače od mene :(
Kako sam napisala za 6 dana trebam roditi svog prvog sina. Trudnoća je hvala bogu prošla bez ikakvih problema, samo još da i porod tako prođe .
Kakva to osoba mora biti da ga ne zanima vlastito dijete? Kako može mirno spavati?
Oprostite nije baš bilo ukratko ali nadam se barem maloj utjehi od vas!
|
|
|
|