Dz3ni -> RE: Strah od odvajanja (20.3.2013 16:16:42)
|
Evo još jedne očajne mame. [sm=smiley13.gif] Mojoj Elmi je nedavno bilo 10 mjeseci, oduvijek je vezana za mene jer je skoro stalno sa mnom, ali u posljednje vrijeme je postala nemoguća. Neće uopšte da bude sama, igranje bez mene ne dolazi u obzir. Moram je u wc sa sobom voditi bukvalno. Najgore je što joj više nije dovoljno da bude u istoj prostoriji sa mnom nego je moram držati da ne bi plakala. Neće nikome osim mm i meni, eventualno tetki ali nakon pola sata nagovaranja. Sve to ne bi bio problem, stvarno volim što je maza, ali fkt nemam snage da je teglim po čitav dan. Više neće ni da spava po danu bez mene, kad je krenem spustiti u krevetac - vriska, ali nekad je uspijem prevariti. Naveče je isto jedva uspavam, muka živa. Razumijem da je razvojna faza, ali ništa ne mogu stići od nje. Spustim je da pospremim - vriska ko da je bijem. Mogla bi roman napisati o ovome, ali da ne davim, sigurno već sve znate. Ovo je počelo kad sam je ostavila kod nane na neka 4h. Tad kad sam se vratila, priljepila se za mene kao čičak i više me ne pušta. Ne znam na šta će to ličiti kad krenem na posao, strah me i zamisliti... Iskusne mame, dajte neki savjet kako odvići dijete od ruku, kako je naučiti da se može i sama igrati? Kako joj dati do znanja da neću nigdje ako je spustim? Za mene kažu da sam bila sušta suprotnost kao beba, da sam se voljela igrati sama i to po sat-dva kao da me nema. Eh da mi je samo toliko da dušu odmorim...[sm=smiley13.gif]
|
|
|
|