Lejla Ka
|
IZVORNA PORUKA: Hanady RR
nikada nećete promjeniti svjest...
Evo se ovdje žestoko neću složiti!
Jer svjest se mjenja. U našoj sredini veoma sporo, ali se mjenja. Evo uzmite dojenje (ja ću o onom o ćemu malo više znam). Postotak dojene djece je kod nas bio mizeran. I danas je mizeran ali raste. A nije počeo rasti zato što je par žena odlučilo da nešto radi već zato što su milioni ljudi koji uključuju ljekare počeli da kontaju kakve su prednosti i lične i globalne. Kod nas je postotak krenuo gore prvenstveno zato što su žene počele "rovariti" po internetu, pa onda počele čitati knjige, mjenjati svoju svijest.
I koliko god se nama činilo da je i danas stav zdravstva prema dojenju isti sve je više respekta prema majci dojilji koja se odvaži reči patronažnoj "za mene dohrana nije izbor, ako mi možete pomoći da dojim pomozite, ako ne ja ću tražiti pomoć drugdje".
Ista je stvar i sa porodom. Važno je da majka ima prve informacije, kredibilne, argumentovane. Prevažno je da zna o porodu, da vjeruje sebi, i da ne bude isključiva prema ljekarima i njihovim postupcima, ali da stavi do znanja da i ona zna o čemu priča. Koliko god u tim situacijama naši ljekari digli nos oni respektuju, i duboko su svjesni da ste u pravu.
Svest će se mjenjati kad se bude povećavao nivo znanja, ali pravog ne površnog i popabirčenog. I svjest će se mjenjati porodom po porodom. Jer svaki novi porod u vodi, porod na stočiću, svaki izričito odbijeni drip i provocirani porod da bi ljekar skinuo porod s vrata mjenjat će svjest ljekara. Neće mjenjati svijest naša priča, trubljenje po medijima. To smo već probali, ljekari odmahuju rukom "ko ste vi, nema te pojma o medicini". Ali kad porodilje budu zahtjevale da im se ne pristupa kao bolesnom pacijentu već kao ženi koja rađa i kojoj je to prirodno stanje, a oni su tu da posmatraju i pomognu samo kad je neophodno i oni će po malo početi okretati ploču. Jer okruženje na svjetskom nivou je dobro. Novi pravci u porodništvu preporučuju stremljenje ka prirodnom, ka izbjegavanju medicinskih intervencija, ka pomaganju i podršci ženi da rodi, a ne porađanju žene. Žena je tu subjekt, ona koja je centar, a ne objekt nad kojim se nešto treba raditi. Ljekari ne vode trudnoću, ne vode porod, oni ih samo prate. To bi morao biti moto, to je naše pravo i trebamo ga tražiti.
Ali prije toga, mi moramo biti sigurne u sebe, a to ćemo postati kad spoznamo svoje tijelo, spoznamo šta su njegovi prirodni zakoni, prirodni procesi, kad shvatimo da su trudnoća i porod njegova normalna stanja. Važno je znati da je žensko tijelo u 95% slučajeva sposobno roditi dijete bez ičije pomoći, samo kad ga se pusti da radi ono za šta je konstruisano. Koja od nas ima hrabrosti reči "ako me nećete saslušati ja odoh kući da rodim!" i pri tom zaista misliti to, i ako treba i učiniti to?
Nemojte me pogrešno shvatiti, ni slučajno ne propagiram kućni porod bez ičije pomoći. Samo želim reći da je kod nas svijest žena o svojim mogućnostima jako niska i da se za ove teme trudnoće, poroda i brige o bebi prvo mora dizati znanje i osvještenost žena, a kroz to će rasti i svijest zdravstvenih radnika.
Prilikom razgovora sa kolegama iz hrvatske Rode koje su napravile nevjerovatan posao u humanizaciji poroda u svojoj zemlji, u velikim porodilištima one su mi rekle slijedeće "nikakva akcija koju smo usmjeravale prema zdravstvenim radnicima nikad nije dala gotovo nikakve rezultate. Najviše smo postigle podižući svijest žena, trudnica i kasnije porodilja, učeći ih, informišući, a one su kasnije, zahtjevajući svoja prava o kojima su znale i bile jako upućene sve više dobivale ono što su tražile, i krčile put novima koje su dolazile iz njih."
One danas imaju par rodilišta koja su veoma otvorenih stavova i porodnih praksi, i mada to ni blizu nije onom što bi trebalo biti majke imaju izbor i mogućnost. Majke koje žele iskusiti što prirodniji, a opet pod medicinskim nadzorom porod odlaze i u druge gradove da rađaju.
Moje iskustvo u promociji dojenja vam poručuje da bilo kakva pisana dokumenta, zahtjevi ili peticije za naše zdravstvene radnike bit će svakog čuda tri dana dosta, možda budu dva tri napisa u novinama, na portalima. I to je kraj.
U ovim stvarima vrijedi bukvalno "budi promjena koju želiš vidjeti". Kad porodilje budu zahtjevale da ih se pita prije bilo kakve intervencije, kad budu znale zašto ne žele drip, zašto žele sačekati da porod krene spontano, zašto bi išle na svaku drugu varijantu osim carskog, ali zaista znale zašto, svjest će se mijenjati.
_____________________________
Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja
|
(ili snahama 
) 
i ljuta sam 
de malo optimizna 
Odštampaj
