|
Lejla Ka -> RE: problemi sa dojenjem... (12.5.2010 15:39:04)
|
Ja bih ubacila par komenrata koje nisam pročitala ranije.
Za rješavanje ragada (rana na bradavicama) najvažniji je ISPRAVAN POLOŽAJ bebe na dojci. To je onaj pri kojem su bebina usta doslovno puna bradavice i areole, kad su bebine usne izvrnute prema vani, kao pačiji kljun, kad donja usna prekriva gotovo cijelo područje areole, a gornja samo nešto manje. Tada je sama bradavica bebi duboko u ustima, na samom početku grla, na tzv. mekom nepcu i na taj način se ne povrjeđuje prilikom dojenja. Kad već postoji ragada, ako se položaj ispravi do potpuno ispravnog, uz pomoć lanolinske kreme (purelan, babylove mama) ragade se vrlo brzo poboljšavaju i prolaze (3-5 dana). U zarastanju mogu pomoći silikonske školjkice koje bradavicu štite i između podoja i drže je na zraku. No najvažnije je da beba dojku ispravno prihvata kod podoja.
Kako mjenjati dojke kod podoja?
Kada mlijeka ima previše, na samom početku, jako je važno da beba izdoji jednu dojku do kraja (dojka je meka, iz nje može izaći tek po koja kap (no ovo nije neko pouzdano mjerilo), beba sisa brzim usisima dugo vremena " na prazno") da bi došla do i konzumirala najmasnije mlijeko, koje posljednje izlazi iz kanalića. Zbog toga se savjetuje da se bebi nudi ista dojka unutar perioda od 2-3 sata. Znaći ako beba traži podoj svakih 1-1,5 sat, unutar perioda od 2-3 sata nudi joj se ista dojka na podoj. Onda kad majka zaključi da je dojka ispražnjena, nudi drugu dojku (u toku jednog ili za slijedeći podoj). Pražnjenje do kraja je važno za uspostavu odnosa ponuda-potražnja, a konzumacija najmasnijeg mlijeka je važna za napredovanje na težini bebe.
Uspostava odnosa pon.-pot. je potpuno individualna za svaki dojenački par, ali se računa da se uspostavlja negdje do kraja 3. mjeseca bebinog života.
Interesantna je pojava da nakon početnog nadolaska mlijeka i prepunjenosti, ako je beba dojena na zahtjev, oko 2. sedmice majka primječuje da su joj dojke mekane, da više "nema nadolaska" mlijeka (onakvog kakvo je upoznala na samom početku). Iako se večina majki prepadne da je mlijko prestalo da se luči, zapravo je došlo do stabilizacije malih bebinih potreba i prevelike proizvodnje mlijeka. A onda se dešava prvi kamen spoticanja u dojenju kod večine majki (pa i onih iskusnih dojilica), prvi skok u razvoju u 3. sedmici. Taman se uspostavila ravnoteža, a beba odjednom ima povećanu potrebu za hranom, i počinje tražiti da doji stalno, gotovo da nema pauza između podoja. U našem "dojilački neukom" okruženju kompletna ova situacija se odmah okarakteriše kao kompletan nedostatak mlijeka, njegova nekvaliteta, i savjetuje se "bar" nadohranjivanje formulom.
Dati bebi formulu u tom trenutku jednako je početaku prestanka dojenja!
Jedini "lijek" je dozvoliti bebi da doji koliko god hoće, a tih 24-72 sata logistički organizovati tako da se majka može posvetiti sebi i bebi u potpunosti. U ovim trenutcima će pomoći i kompresije dojke, i spavanje dok beba doji, i zamjena dojki u toku podoja po principu 1. do kraja-2. do kraja-opet 1. uz kompresiju-opet 2. uz kompresiju.
Majka treba da uzima dovoljno tečnosti, ali zapravo onoliko koliko njen organizam zahtjeva (naravno više od nekih količina u ne dojilačkom periodu). Kompoti, supice, čajevi za dojilje mogu pomoći, ali nisu čudotvorni. Najgori neprijatelj dojilačkog para, produkcije mlijeka i refleksa odpuštanja je hormon stresa-adrenalin. Zato je važno da majka bude opuštena, da zna da radi najbolje za njeno dijete, da se problemi daju prevazići, da su kratkotrajni i da neće nauditi djetetu. Majka treba naći neko mjesto gdje se osjeća opušteno i sigurno i dojiti tamo. Nekim je ženama potreban mis i osama, neke uživaju u društvu ili čitanju i TV-u dok doje. Sve je to normalno, i treba to sebi omogućiti.
I drage mame, niste same, ima nas koje smo voljne biti uz vas, podjeliti iskustvo i znanje, pružiti podršku, pa makar i samo saslušati jadikovanje [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]
Taurus, sve što si u kratkim crtama navela i sama sam prošla sa prvim djetetom, moje prvo dojenje je meni i mom mužu ostalo kao velika trauma i tuga. Ja sam nakon tačno 3 mjeseca dojenja, dohranjivanja, mastitisa, bebinog odbijanja dojke nakon što je probala na flašicu nazvala pedijatricu i sva u suzama i dubokom razočaranju zavapila da ja više ne mogu. I ja sam popila Bromergon, prešli na flašicu, i prividno se opustili. No moja želja i odluka da dojim, a njeno neostvarenje tinjalo je uvijek u dubini, potisnuto i tištalo me. Najprije sam to prihvatila kao našu sudbinu, splet okolnosti koji je bio tako određen i posložen da se nije mogao izbjeći. To mi je omogučilo da počnem vračati film i analizirati situacije i postupke, šta smo radili i šta smo trebali raditi, gdje smo griješili, šta je moglo biti drugačije. Ni jednog trenutka nisam se dvoumila da li imati drugo dijete, ni jednog trenutka se nisam dvoumila da ću ovog puta biti pametnija i znati više i pokušati sve, ispočetka. I bila sam sigurna da ću ovaj put uspjeti. Mene je dojenje mog sina izliječilo! I mog muža je. I sad mi je jasno zašto sam prošla prvo iskustvo, da mi bude škola, da mi omogući da razumijem duboko šta prolaze majke koje se zavrte u magičnom krugu problema, i da mi bude neprocjenjiva korist u onom što želim biti Mama savjetnica za dojenje.
Taurus, to što nam se desilo treba prihvatiti kao korisno iskustvo, ali svaka je beba drugačija i ništa nije vrijedno da te spriječi da pokušaš dati djetetu ono što mu pripada. Alternativu uvijek imaš, to znaš [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley31.gif[/image]
|
|
|
|