|
Lejla Ka -> RE: problemi sa dojenjem... (20.4.2012 23:53:32)
|
IZVORNA PORUKA: Luda mama
Evo mene opet, zbunjola totalna. Memojte zamjeriti na mozda glupim pitanjima, ali prva beba, nemam pojma.
Počela sam odvikavanje od izdajanja, za sada nema čvorića, ploča...postupam po savjetu. E sad, zanima me da li ako beba ne posisa jednu siku do kraja treba to da izmuzem na pumpicu ili ne? I da li pumpicu treba da zaboravim uopšte ili mogu kad osjećam baš veliku napetost u siki da izmuzem malo i koliko?
Tvoj je cilj da dojke skontaju koliko bebi tačno treba u jednom podoju i da ne proizvode viška.
E sad nije sve tako striktno ograničeno. Dojke u laktaciji (laktacija - proizvodnja mlijeka) zapravo nikad nisu potpuno prazne, ono, da u njima nema ni kapi. One prema tome koliko u njima ostaje zapravo regulišu koliko će proizvesti za sljedeći podoj. Da ti slikovito objasnim kako to ide na primjeru sličnom vašem, dakle jedna dojka - jedan podoj:
Kad dijete doji jednu dojku za jedan podoj ono popije koliko mu je dovoljno za taj jedan obrok. Dojka zna da je za taj podoj proizvela tačno toliko koliko je bebi potrebno ako u njoj ostane neka manja količina mlijeka (cca 20% proizvodnje, ali tačan iznos je individualan i ne bitan). Znači ako je nakon bebinog dojenja u podojenoj dojci ostala ta određena količina, dojka kreće u dopunjavanje brzinom i u istoj količini do vremena za slijedeći podoj te dojke (znači tek nakon što bude podojena ona druga dojka, tj. kad ponovo dolazi red na nju). Na isti način se prazni i dopunjava druga dojka, tako da one proizvode količinu dostatnu za jedan obrok u vrijeme kad će biti podojene, da pri tome ne prave problem sa prepunjavanjem.
Ako beba u par uzastopnih obroka na jednoj dojci popije više od one "uvježbane" količine pa u dojci ostane manje od granične količine mlijeka, ili beba čak podoji sve iz dojke, to je dojci znak da je proizvela malo i da treba povećati količinu koju proizvodi, te ona ubrza i poveća proizvodnju. To povećanje se dešava postepeno do trenutka kad u dojci opet počne ostajati ona naša granična količina koja je znak da je proizvedeno taman.
Ako beba u par uzastopnih obroka popije manje od "uvježbane" količine, pa u dojci ostaje više mlijeka od granične količine dojka to "shvati" kao znak da proizvodi previše pa počne postepeno smanjivati proizvodnju dok ponovo ne dođe u stanje kad ostaje samo granična vrijednost.
Ovo je pojednostavljeni princip ponude i potražnje prema kom se majčino mlijeko proizvodi u tačno onolikoj količini koja je potrebna bebi (uz uslov da je beba ta koja prazni dojke po svojim potrebama i zahtjevima). Ovaj princip je takav zato što naše tijelo ne želi razbacivati energiju i trošiti resurse majčinog tijela na proizvodnju viškova mlijeka jer laktacija jeste zahtjevan proces za organizam. Zato mora biti efikasan i optimalan.
Dojke ne razlikuju kad ih prazni beba, a kad nešto drugo. Zapravo, tačnije bi bilo reći da sistem regulacije ponude i potražnje ne razlikuje ko uzima mlijeko iz dojki. Njemu to nije ni važno, njegovo je samo da da signal da se proizvede onoliko koliko je uzeto. Zbog toga je izdajanje kao terapija prepunjenosti, naročito početne, nakon samog poroda, veoma kontraverzno.
Jer dojke na početku proizvedu previše da bi mogle postepeno smanjivati proizvodnju do potrebnog nivoa, a ne obratno da sa male proizvodnje povećavaju prema potrebnoj jer novorođenčad niti imaju snage sisati na tzv. "prazno" da bi poslale signal za dodatnu proizvodnju niti je dobro za njihovo zdravlje da duže vrijeme ne budu adekvatno hranjena. Ovako na početku ima viška, a beba jede dovoljno.
Međutim, krajnji cilj uspostavljanja laktacije je da se redovno proizvodi tačno potrebna količina, ni više ni manje. A to se postiže kad se beba pusti da doji koliko želi i kad želi, po mogućnosti bez intervencija sa strane. Tad se proizvodnja reguliše prema bebinim potrebama.
Desi se naravno da kod nekih mama višak bude toliki da prijeti zastojima i upalama ili ih na kraju i izazove. U tom slučaju se izdajanje nametne kao neophodno. E u tim slučajevima treba ga jako štedljivo i oprezno primjenjivati.
Dojke treba izdojiti kad se osjeti neprijatna napetost, a beba neće dojiti u tom trenutku, i treba ih izdojiti minimalno, samo da neugodan osjećaj popusti, nikako do kraja, i veoma poželjno ručno (jer pumpica može izdojiti opet previše).
Nadam se da će ti ovaj opširan post ([sm=smiley36.gif] šta ću, u ova doba me pukne inspiracija, a i djeca spavaju) pojasniti kako rade tvoje dojke i da će ti to pomoći da lakše postigneš svoj cilj - stabilizaciju laktacije prema potrebama tvoje bebe, a bez potrebe za intervencijama sa strane.
|
|
|
|