Nina_sa
|
Ne daj Bože nikom takvu situaciju ... mogu samo zamisliti kako joj je :( Što se tiče pomoći, pitanja na koja treba dati odgovore je jako puno, od formalnih, do podjele zajedničke imovine, starateljstva nad djecom itd. Ja ću ti napisati par smjernica, a ti pitaj dalje ako te zanima da konkretizujemo. Dakle, ona, iako je trudna, može pokrenuti tužbu za razvod braka, ili zajedno mogu pokrenuti prijedlog za sporazumni razvod. Neko ti je već kopirao tekst Porodičnog zakona po kojem muž ne može pokrenuti brakorazvodnu parnicu tokom trudnoće supruge i do tri godine djeteta. Oboje moraju proći tzv. posredovanje, koje se radi ili u centrima za socijalni rad ili kod pojedinaca posrednika (u drugom slučaju će platiti za posredovanje) na kojem će se pokušati sa njihovim izmirenjem, dogovoriti podjela zajedničke imovine, utvrditi potrebe djece te dogovoriti alimentacija i starateljstvo. Epilog posredovanja naravno zavisi od stava oba bračna partnera, i vrlo je jednostavno ako se oni dvoje mogu dogovoriti oko nabrojanih elemenata. U suprotnom, može ispasti baš mučno. Kod nje komplikuje stvar trudnoća, jer ni jedan sudija koliko znam neće razvesti brak dok traje trudnoća. Dakle, preporuka je da sačeka do poroda, a tek onda pokrene postupak za razvod, jer se do tada ne mogu utvrditi potrebe djeteta. Dalje, tek nakon posredovanja se pristupa razvodu braka putem suda, i tek je ta odluka zvanična a najčešće je samo potvrda onog dogovorenog tokom posredovanja. Nisi nam napisala u kakvoj je materijalnoj situaciji, ali mislim da nema pravo do presude ni na kakvu zvaničnu naknadu za izdržavanja za sebe i dijete. Što se tiče psihičke podrške, može se obratiti Porodičnom savjetovalištu, gdje su zaposleni psiholozi kojima je cilj upravo pružiti pomoć takvim slučajevima. Od njih ne može očekivati nikakvu drastičnu pomoć niti jednostavno rješenje za njene probleme, ali će bar imati stručnog sagovornika koji će je umiriti, eventualno dati neki pravni savjet. Ako imaš više pitanja, javi se ovako ili na PP, ja sam dostupna još narednih dva dana. Mislim da joj ne možeš pomoći nikakvim savjetima, osim stalnim kontaktom s njom, davanjem do znanja da si (ćeš joj biti) na raspolaganju kad god joj zatreba bilo kakva pomoć, ulivanjem bilo kakve sigurnosti, jer trudnoća je sama za sebe svojevrsna hormonska histerija za ženu, raspad braka je dodatna trauma. Ma šta da je dovelo do tog razvoda, ma koliko da je ozbiljan razlog bio povod njenom suprugu da je ostavi, moj mozak ne može da pojmi kakvi su ti muškarci monstrumi da ostave trudnu suprugu ...
|