M kao Mama -> RE: Škola skijanja (11.1.2012 23:00:00)
|
Jao, kakva tema, budi mi samo emocije i sjećanja, jer je to sve što je ostalo od mog skijaškog i klizačkog entuzijazma, ja sam skijala do pred rat, iza rata jednom stala na skije i odustala, neki me strah savladao i okačim pancerice o klin, a klizala, do prije 6 godina, kad sam bila bezobasna po zemljako tlo i svoje kosti, sada je i to nešto zvano čežnja. Na žalost, moja kćer je na svog oca, ima dvije ili lijeve ili desne noge, teški antitalenat, ljetos joj kupila role i pokušam je barem to naučiti, kao uvertira za klizanje, ma kakvi na naopako, nema osjećaja i ne smije se opustiti. O slijanju ili ledu za sada s njom mogu samo sanjati. Dadada sjećam se i ja te razmjene, baš moje prve skije Elanove žute ko sad ih gledam i crvene pancerice broj 26 putem ove razmjene su otišle na Grbacicu malo prije rata, tako mi ih je žao, sada bi to izledalo kao eksponat, a klizaljke su mi bile 25 broj prve, a njih mi je miš pojeo, a dva para iza ovog broja sam u ratu zamjenila sa komšinicom za neke 39 na kojim smo klizali po mahali, majko mila. Ovo za školu skijanja to je super stvar i mislim da bi svako dijete naše trebalo da zna (ovdje čijtaj da pokuša) i da kliže i da skija, jer mi smo ipak Olimpijski grad
|
|
|
|