veeseelaa -> RE: Mame i kćerke (10.2.2011 13:02:19)
|
malo dug tekst al zanimljiv za mame i kćerke [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image] Većini djevojaka majka u djetinjstvu predstavlja sve – odraslu ženu kakvom jedva čekamo postati. Isprobavamo njezinu odjeću i šminku dok je nema, navlačimo cipele s petom, stavljamo naušnice i gledamo se u ogledalo ne bi li ugledale nekoga poput mame. Ta bajna priča staje kod puberteta, kada nam donedavni uzor postaje čista gnjavaža. Iako ovo razdoblje može biti poprilično naporno za obje, većinom se situacija smiri negdje oko 20-te. Tada smo opet “stare prijateljice”. To bi bio ukratko opis životnog puta ovog odnosa, no evo što kažu stručnjaci. Istraživanje znanstvenika s pennsylvanijskoga državnoga sveučilišta pokazalo je da se unatoč brojnim konfliktima, veza između majke i kćeri s godinama najčešće intenzivira, jača i dobiva obilježja obostrane podrške. Karen L. Fingerman, psihologinja koja je 2001. izdala knjigu »Ostarjele majke i njihove odrasle kćeri: Studija promiješanih emocija« tvrdi da je velika vrijednost u toj povezanosti jer je majkama i kćerima inače jako stalo do one druge. Jedna druga psihologinja, Lee Sharkey, koja na sveučilištu Maine vodi program popularnih tečajeva odnosa između majka i kćerima kaže da, iako se s odrastanjem više usmjeravaju na muškarce, izvorni odnos ljubavi u žena zapravo je onaj s majkom. To dovoljno potvrđuje i primjer brojnih majki koje tvrde da si, iako jednako vole i sina i kćer, nikad ne mogu biti toliko bliske sa sinom, koliko to mogu s kćerkom. Naravno da ne mogu sve majke i kćeri biti najbolje prijateljice. Najčešće je slučaj opisan ranije – da se u toj tinejdžerskoj fazi svađaju, a kasnije razumiju. Bitno je samo da nastupi ta faza razumijevanja. Stručnjaci su podijelili odnose majke i kćeri u četiri najčešća tipa. Najbolje prijateljice Nitko vam nije bliži i svi vam zavide. Ključ ovakvog odnosa je u zdravoj komunikaciji, ali i samopouzdanju majke i kćeri. Kćeri ponekad trebaju roditelja, a ne partnericu u zločinu. Studije su pokazale - kada se kćeri suočavaju s velikim promjenama u životu, recimo i same postaju majke, ne trebaju prijateljicu nego majku. Isto vrijedi i za mame. Primjerice, majku može pogoditi kada je kći ismijava zbog sporosti kojom prihvaća nove tehnologije. Majke koje vide kćeri kao prijateljice očekuju od njih da misle kao da su ista generacija. A nisu. Ako niste najbolje prijateljice, a želite poboljšati Vaš odnos, počnite s poštivanjem svojih uloga. Važno je priznati da postoji generacijski jaz i ponašati se kako godine nalažu. Sukob osobnosti Ona je tvrdoglava, uvijek ima svoje mišljenje i kontrira. Dijelite iste gene, ali tu sličnost završava. Iako se čini kao loš odnos, psiholozi kažu da je upravo ovakav odnos dobar. Za odraslu ženu zbunjujuće je svađati se s majkom oko dužine kose, muškaraca ili njezina zdravstvenog osiguranja. Majke se osjećaju ignoriranima i počnu gnjaviti. Kćeri zauzimaju obrambeni stav. Kako to popraviti? Riječ je o tome da majke podcjenjuju vlastitu moć, a pre-cjenjuju moć kćeri i obratno. Kćeri mogu pomoći tako da mami daju na važnosti. “Ti bi to napravila...”, pokazuje da slušate, čak i ako ne slijedite savjet. Promjenjiva priroda Vaše se uloge mijenjaju bilo zbog dobi, zdravlja, financija ili drugih razloga, pa se kćeri bolje mogu skrbiti o majci. Kako majke stare, odnosi se popravljaju. Kćeri se osjećaju potrebnima, a majke voljenima. Obje strane prihvaćaju stvari onakvima kakve jesu. No ovo prepuštanje “palice” autoriteta zna biti vrlo teško. Postoji napetost kako se kćeri suočavaju sa zahtjevima i nesigurnošću, a majke mogu osjetiti da ne dobivaju što trebaju. Psiholozi preporučuju kćerima da majkama omoguće da se osjećaju važnijima iako postaju manje dominantne. Razgovor o zajedničkim tradicijama i vrijednostima ohrabruje kćeri, a majkama daje osjećaj važnosti. Umrežene duše Ni o čemu ne odlučujete bez odobravanja majke/kćeri. U ovakvom odnosu majka i kćer gledaju jedna drugu kao mjerilo kojim mjere same sebe i istražuju gdje se preklapaju i razlikuju. Kada stvari funkcioniraju, to je savršenstvo - postoji osoba na koju uvijek možete računati. No, ovakav odnos zna biti loš. Uz pritisak da se bude jednak teško je stvoriti granice. Kada se mišljenja razlikuju, stres zbog pokušaja da se dobije pozitivno mišljenje drugih može nas jako opteretiti. Kćer, kažu psiholozi, mora shvatiti da majka više nije odgovorna za nju. Majka mora znati da postignuća njezine kćeri nisu i njezina postignuća, no ni kćerini neuspjesi nisu samo njezini. Ovakve probleme možete izbjeći ako odredite granice. Kćeri moraju znati naglasiti da duboko cijene majčino mišljenje, ali i da će o nekim stvarima odlučivati same.
|
|
|
|