|
emma.L -> RE: Zivot u inostranstvu, vase misljenje (18.8.2010 14:50:04)
|
Trenutno smo tu gdje jesmo, iako MM svaki dan vrši pritisak na mene da idemo (imamo zelenu kartu - vjerovali ili ne, mi smo od onih sretnika koji je dobiju na lutriji [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]). Kad stavim na jednu stranu ovo ovdje - on stalni posao, prilično dobar i siguran, ja na ugovor ali sa svim beneficijama i super plaća, stan na nama (ok, imamo kredit), super auto, mogućnost da svaki vikend odemo ili na planinu ili na more... Super mi je.. zasad. Otplatit ćemo i te kredite nekad i odahnuti, a ostat će sve ovo. Dakle, sad je jako dobro.
Probali smo i sa jednom plaćom, dok sam ja tražila posao- nije bilo baš tako lijepo. Ušteđevina se istopila za 4 mjeseca i još smo uletjeli u minuse. Dakle, sa jednom plaćom nije lako živjeti, skoro je nemoguće (tada i bez djeteta i bez velikih prohtjeva, ali krediti nas ubijali).
Kad bismo opet došli u takvu situaciju - kupili bismo se u USA. Iako bismo tamo radili lijeve poslove za početak (kako neko reče, trljali hale), glavno je da mojoj Emi ništa ne nedostaje. I za kvalitetno čišćenje tuđih kuća se tamo puno više dobije od 5 KM po satu. Bila i vidjela.
Jedino što me sprječava već sad je moj tata, koji je star, bolestan i sam, i ne bih oprostila sebi da odselimo negdje odakle ne mogu doći autom u roku od 24 sata.
A to da se tamo radi "od zvijezde do zvijezde" nije istina. Prijatelji su odselili u Ameriku nakon rata, on građevinac a ona radi u nekom osiguranju - od 8:30 do 17:00, slobodni vikendi, kupili kuću, školuju dvoje djece, i iziđu i otputuju i druže se. Građevinac u BiH to ne može ni pomoću trikova (osim ako mu žena nije vlasnik te građevinske firme). Isto i moji kumovi u Austriji i rodica u Švicarskoj. I nikome na pamet ne pada povratak iz inostranstva. Mislim da mi je to ipak dobar znak za budućnost i da će mi pomoći u odluci, ako ikad dođemo u tu situaciju.
|
|
|
|
