|
ziki -> Šta kad roditelji liječe svoje komplekse na djeci (5.10.2011 10:33:20)
|
Juče sam samu sebe uhvatila kako radim baš ovo. Bez obzira što je učiteljica u obdaništu pričala da je moj togodišnjak možda još mali za dodatne česove fizičkog,jer već oni u programu imaju neki vid fizičkog, a i tek se vratio u obdanište posle duge pauze, ja sam insistirala da on mora ić, pa išla mala grupa ili ne.
Inače se trudim da svoj stav nikom ne nemjećem, u tolikoj mjeri da me često optuže za ne zainteresovanost, djetuetu puštam da samo donosi neke odluke njemu bitne tipa šta će obuć, kupit od garderobe...trudim se mu moje stavove ne nemjećem koliko je to moguće.Ja sam prilično razmažena, roditeljime skoro na ništa nisu tjerali, puštali mi na volju 95 % odluka od kako znam za sebe. Sama sam birala vannastavne aktivnosti, pa čak i jedno vrijeme da ih ne pohađam, sam birala srednju školu, fax, mjesto gdje ću otić da radim....tako da mi to nije porodična crta nastala greškom u vaspitanju.
Moj komplek je da sam smotana ko sajla, da mi je fizičko bio najgori predmet u gimnaziji i da uglavnom imam 3, u osnovnoj se podrazumevalo da ako redovno trčiš imaš 5, a najviše dostignuće u gimnastici mi je bilo kolut nazad[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image] Ko suprotnos tome svi u porodici su nešto aktivni u sportu, manje više talentovani, amidžić profesor na difu, baba nekad rekreativno igro rukomet za lokalni klub, posle bio certificirani sudija...I šlag na tori Nemirko moja slika i prilika, trčaće do sutra, skakakt al kad krenmo sa vježbama krene komdeija, probali da odradimo koji trbušnjak i uradio je 1/2 trbušnjaka i kuk'o kako ga sad boli stomak.
I sad ja ne znam kako da budem pametna, da liječim svoje komplekse obučene u strah da će mi dijete bit smotano na mene i tjram ga sa 3 godine na sve nastavne i nenastavne treninge, molit Boga da će uskoro počet da liči na muža ili pustit njemu na volju da izabere šta hoće?
|
|
|
|