sanjalic
|
Upadam na ovu temu, a ne znam jesam li na pravom mjestu.
Obraćam vam se, jer vas dugo čitam i puno sam pametnih savjeta do sada čula od vas.
I sada mi trebaju takvi, iskreni savjeti, kakvi god da budu.
Mama sam dvoje djece, sa mm u vezi 10g., od toga 5g. u braku. Brak ko brak...nekad bolje, nekad lošije! Mm nije od muževa koji previše uskaču u kućanskim poslovima, ali bi djecu uvijek izvodio, igrao se sa njima. Ja radim, i nemam pomoći sa strane, naši žive u drugim gradovima.
Naši problemi su nastali iz njegovih izlazaka i druženja do kasnih sati, barem jednom dava puta sedmično, a sve u alkoholisanom stanju, nekad više nekad manje. Dugo sam se svađala, molila da bude umjeren u tome, jer nisam smatrala da treba stalno sjediti u kući, ali sam zahtjevala mjeru u svemu.
Da puno ne dužim priču...ja sam bila nesretna jer su prijatelji bili važniji od mene i jer je svaki put kad je ostajao kasno i dolazio pijan znao da ćemo se posvađatti i da nećemo pričati danima, ali ga to nije puno doticalo.
U tom periodu mog nezadovoljstva, ja sam upoznala nekoga ko me privukao, ko me gledao na drugi način i vremenom smo se počeli dopisivati preko maila. 20 dana nakon toga, mm je to otkrio i naravno poludio. Džaba su bila moja uvjeravanja da se čak ni poljubac nije desio između nas-on je digao zid, nije više komunicirao sa mnom, nikad nije bio kod kuće, a nekad ne bi došao ni da prenoći. U rijetkim trenucima kad smo razgovarali, rekao bi mi da sam sve srušila, da smo imali savršen brak i da sam sve upropastila. Ja sam ga molila da razmisli o svemu, da se okrene druženju sa djecom...pokušala sam mu objasniti da sam bila nezadovoljna našim životom (mada ponavljam, ovo što sam uradila nije nikakvo rješenje problema), da sam bila naivna kad su me ponijele tuđe lijepe riječi, da nikada u ovih 10 godina nije imao nikakav problem sa mnom... Pokušala sam biti nježna, voditi ljubav sa njim, pravila mu romantične večere, insistirala da negdje zajedno otputujemo, zakupila čak i bilbord sa tekstom naše pjesme na godišnjicu braka....
Prije 15 dana se odselio iz naše kuće i reako da me više ne može gledati, da ne želi da živi sa mnom i da me više ne voli. Da se zainatio i da neće da mi oprosti. Da nikakvih problema nikad nismo imali, da je bio savršen muž i da ja ne zaslužujem da mi oprosti. Da smatra da je za djecu bolje da ne živimo zajedno.
Od kako je otišao, svijet mi se srušio. Lijek za sve su mi moja djeca, i zbog njih mi je najteže. Svaki dan ga molim da dolazi da ih obilazi, da im je lakše da razumiju. Ja nikada svojim postupcima ne bh stala između njega i naše djece, niti mu se svetila na taj način.
Prije 2 dana je došao sa pričom da trebamo otići da se sporazumno razvedemo, i kad sam rekla da ne pristajem na to, rekao je da će pokrenuti razvod braka. Zamolila sam ga da sačeka sa takvom odlukom, jer smo sada svi u šoku i zaista mi ne treba da sada sa nepoznatim ljudima razgovaram o nama i djeci u ovakvom psihičkom stanju.
Mojima sam tek kad je zatražio razvod rekla o svemu i pao mi je kamen sa srca, jer sam 4 mjeseca nosila sve u sebi sama. Djeca su mala i još ništa ne razumiju.
Ne znam šta da mislim..da li je jedan flert razlog za razvod? Znam ja koliko sam pogriješila, svega sam svjesna, ali kad su tu djeca, nismo više bitni on i ja, već ono što je najbolje za njih. On zna koliko se ja kajem oko svega, rekla sam da ću pristati na sve varijante braka, sve zbog djece, samo da se ne razvodimo.
MIslim da se on sada zainatio, jer je po prirodi tvrdoglav, i sad hoće sebi nešto da dokaže, da je veliko muško. Mislim da je njegova sujeta jača od svega.
I znam da je imao nekoga u ova 4 mjeseca, jer sam našla poruke i sam mi je priznao.
Pisala sam ovo sve nepovezano, ne znam hoćete li skontati. Slobodno me kritikujte, recite da sam svakakva, ali svaka riječ, bila negativna ili pozitivna, meni će značiti. da u sebi i svojoj glavi složim kockice.
|
Odštampaj
