Anushka -> RE: Polazak u vrtić (27.7.2011 9:34:11)
|
Duugo se nisam javila, ali evo imam potrebu da se izjadam negdje gdje me razumiju[sm=smiley13.gif] Vratili smo se u BiH prije 3 sedmice, a od prosle srijede moj djecak ide u poludnevni boravak, prvo na 2-2,5 sata a sad vec 3-3,5. Do iduce sedmice cemo nagurati na 4. Prvih par dana nije bio sretan sto ostaje ali nije bilo previse kmezanja (ja sam hodala okolo i osluskivala cujem li ga[sm=smiley13.gif]) pa se odmorio za vikend, i sad vec treci dan cim pridjemo vrticu pocinje da place i kmeza da me lomi. Otima se stisce me, pa onda ugleda tetu pa njoj potrci u zagrljaj (to me tjesi koliko i boli) pa bi onda opet meni ali ja ga poljubim kazem da cu doci i zatvorim vrata. I u suzama dodjem kuci. Brzo on prestane kmezati, drzi se uz tetu uglavnom, pomalo posmatra djecu ali se jos ne igra sa njima, igra se uglavnom sam, poslusan je i nije agresivan, ali me dusa boli sto za sad vrtic izgleda kao kazna - bar kad ga ostavim tamo. Upisala sam ga iz istih razloga kao i Emma.l - samnom je kako se rodio, i samo samnom. Od jutra do sutra.. nadam se da cu uskoro poceti raditi i naglo odvajanje od 8-9 sati mi je nezamislivo. A ovo nam je prilika da se pocne osamostaljivati i druziti sa vrsnjacima. Bolje jede kako ide, i sad vec ne da nikako da ga hranim, kvalitetnije provodimo preostali dio dana zajedno, ima dosta tih prednosti koje vec sad vidim ali taj trenutak predavanja njega teti je strasan[sm=smiley19.gif] Nema mogucnosti da ga neko drugi vodi osim mene (kao sto rekoh, sami smo nas dvoje). Znam da neka djeca mjesecima pruzaju otpor, ali ne znam kako se mame nose sa tim.. onaj njegov ocajni pogled suznih okica i stiskanje uz mene me lomi, iako znam da mu je lijepo, da ga paze, vec je privrzen i toj teti, znam da je i kmezanje samo njegov pokusaj da "istjera" svoje.. dusa me boli[sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif]
|
|
|
|