emma.L
|
Eh sad, ovakvih mjesta zaista fali, slažem se, ali meni ne smeta jer ne mislim da je to okruženje za djecu. Svaka čast ako imate dijete koje će biti super raspoloženo u zatvorenom prostoru u kolicima dok mama sjedi uz kavu. Kod nas nije bilo tako i nisam željela srkletiti bebu. Srećom, ubrzo je došlo ljeto, a bašte su već nešto drugo, mada smo i tada najviše hodali po planinama i domovima, po izletima i sl. I danas kad odem u Mo, a dole svi imaju običaj da sa djecom sjede po kafićima bili oni baby-friendly ili ne, pomrači mi se kad mi prijateljice predlože kavu s djecom. A kad ja njima predložim izlet, njima se pomrači. Zaista opravdavam kad mame nemaju kome ostaviti dijete dok obave kave, kupovine i sl. po gradu, ali s obzirom da imam tu opciju, mi smo izlazili u restorane sami, a sa bebom bukvalno u šetnje. Što se tiče tih kutaka za dojenje i presvlačenje, dijete nikada nisam niti bih kod nas presvlačila na tim podlogama u Wc-ima po centrima (netko je već napisao nešto slično). Uvijek sam je presvlačila u gepeku auta, ma kako to ružno zvučalo ali sam tamo dvije godine imala svu zgodu da to uradim najbrže i najbolje, kao doma. Dojila sam u autu, izgubimo se na 10 minuta i eto nas začas. Sa 30 navršenih dana smo išli na planinu i odlučili da se ne javljamo dedama i nanama taj dan na telefon (toliko o tome što me brinu komentari). A jučer moja strina koja je postala baka nedavno, na moje pitanje kako je dječak kaže: A jadan super on to podnosi, to prtljanje i auto i hodanje (cijelih 5 km do jedne i 8 km do druge bake u klimatiziranom autu nakon presvlačenja, spavanje i hranjenja) - i što reći? Da zna da smo mi Emu vozili u kolicima po Dobrinji i probijali se kroz snijeg, a kuda nismo mogli, prenosili kolica, valjda bi me tužila socijalnoj službi. I da, slažem se da je sredina prilično zatucana po tim nekim pitanjima.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|