emma.L
|
Kod nas ništa novo - neku večer je sjedila dobrih 20 minuta na tuti. Ugledamo je kako ćući i odmah MM pita hoće li probati na tutu. Kaže hoće, mi u trk se dali, on skida, ja donosim tutu (za tu prigodu čak u dnevnu sobu iako mi je grozno kad kake posvuda u kući ), sjedi Ema i priča o kinder čokoladi, nabraja djecu koja već kake u tutu i ne nose pelene (moja redovna priča), pa je pustili malo na ignore da joj ne smetamo.. i ustade na kraju i kaže "mama, ne moze Ema kakiti u tutu". Ajde rekoh ne moraš, drugi put ćemo pokušati, ali već si velika, bla bla bla. Stavimo pelenu i u roku od 5 minuta se pokaki. I dalje piškimo po nekoliko puta dnevno u tutu bez problema (uvijek prije i poslije spavanja, prije tuširanja, prije izlaska, pri svakom presvlačenju). Iskrena da budem, ja sada idem linijom manjeg otpora. Imamo nekih cjelodnevnih svatova uskoro, putovanja nas čekaju, a onda je planiramo dati u vrtić od septembra. Ja sam zbunjena, a kako neće ona biti. Mislim da joj trebam pružiti neku stabilnost i monotoniju par dana i pokušavati, a mi to nemamo sada. A onda razmišljam, ako sad i uspijemo, kad krene u vrtić vrlo vjerojatno će opet početi piškiti i kakiti u gaće/pelenu. Ovo mi je najteži zadatak do sada .
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|