emma.L
|
taze mlada, s jedne strane ga možeš upisati nakon odmora (što smo mi uradili) i ubaciti ga u sezonu hladnoća i virusa, a obično svaki pokupe kad tek krenu u vrtić. S druge strane, možeš ga dati sada, ali ga može zbunjivati to smjenjivanje teta za vrijeme odmora. Mi smo Emu upisali s jeseni i stalno je pobolijevala, ali ja nisam odustajala. Izliječim je i vratim i sve tako, dok joj baš imunitet nije totalno propao pa smo cijeli januar proveli doma i dopingovali se. Prvi ponedjeljak u februaru je MM odveo u vrtić i dok su se ona i teta izgrlile i izljubile, teta je odnijela i on joj ni čizme skinuo nije - dakle, kud ćeš bolji dokaz da joj je tamo lijepo. A to da se drugi bune, pa evo nakon pola godine mene moj tata zove neki dan i pita zašto je to Ema nesretna u vrtiću . Moja svekrva se čula s njim i još uvijek ne odustaje od svoje priče da je dijete nesretno i da je silom tjeramo u vrtić, pa tako i druge informira. Naravno, mene to ne brine puno. To je bio razlog da je damo samo na poludnevni boravak pa da je nana uzima nakon ručka i vodi doma na spavanje. Ako imaš tu opciju, možda bi i tvojoj mami bilo lakše. Eh, sad, mi smo imali problem dok je išla u državni - nikako se nije mogla adaptirati, ali tamo je jedna teta na 30 mališana i valjda joj se nije imala vremena posvetiti. Prebacili smo je u privatni i moje dijete je super - svašta nauči, izigra se, doručkuje i ruča i stvara neke navike koje doma možda i ne bi, osamostaljuje se (kad je s nama i u vrtiću sama hoda, penje se stepenicama, sama jede i to dosta čisto i uredno, sama pere ruke, sama se skida na tutu - s nanom, mogu garantirati bar u našem slučaju, da idemo kojim slučajem linijom manjeg otpora, još uvijek bi je hranila, nosila ulicom, oblačila joj pape i cipele...). Ja sam za vrtić uvijek.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|