vjestica
|
Već odavno želim da ispričam našu priču i sad kad sam vidjela Luninu, odlučila sam da je konačno ispričam.
Naša priča je počela 2005 kad smo se vjenčali nakon 5 g zabavljanja 
U početku smo bili tako opušteni, nismo planirali trudnoću, a nismo ni ne planirali, desiće se kad se desi. Uvijek mi je bilo čudno kad sam gledala filomove i parove koji šicaju ovulaciju i skaču jedno na drugo kad temperatura skoči. Ja nisam ta, moj intmini život neće trpiti.
Nakon godinu i po smo se već počeli pitati što nema bebe? Tad smo lagano počeli pratiti ovulaciju, ali i dalje opušteno, i dalje u namjeri da ne trpi naš intimni život.
Nakon 2 godišnjice braka smo odlučili da obavimo pretrage, jer negdje očito nešto ne štima. Otišla sam kod "običnog" ginekologa, kod kojeg sam obavila osnovne pretrage i koji je prvo mm poslao da napravi spermiogram. Sve smo radili privatno, da izbjegnemo čekanje, izostanke s posla i sl. MM je uradio privatno spermiogram i tu smo mislili da smo otkrili problem - astenozospermija i leukociti. Moj ginekolog nas je smirio, rekao da je to relativno čest nalaz, da se može zatrudniti prirodno, samo nek obavi dodatne pretrage i nađe uzrok upale i to riješi. Opet idemo privatno - mm je našao urologa, uradio sve moguće pretrage, isto neugodne i sa željom da ih ne mora nikada više ponavljati, Svi nalazi uredni i ovaj put mu urolog preporuči da kontrolni spermiogram obavi na klinici, na knjižicu i kod puno pouzdanijeg biologa, nego u privatnom labu. Već smo potrošili priličnu svotu novca na pretrage, nalaze i terapije.
Ja sam u međuvremenu počela malo više istraživati i raspitati se i odlučimo da odemo kod stručnjaka za sterilitet - prof. Godinjaka. Tu obavimo sve nalaze ponovo i svi nalazi ok. Ja već počinjem očajavati, jer idiopatska neplodnost je dijagnoza koja me počela izluđivati, jer ne znam protiv čega se borim  . Kad mi je dr. Godinjak predložio laparoskopiju i histeroskopiju, izašla sam presretna iz ordinacije, kao da me poslao na more, a ne na operaciju  . Potajno sam se nadala da će se tu naći neki problem koji koči začeće. Ne mogu vam opisati koliko sam bila razočarana kad mi je rekao da je sve u redu, koliko god to paradoksalno izgledalo. Ali čini mi se da bi mi bilo lakše kad bih znala u čemu je problem.
Tad su već svi počeli da se pitaju što kod mene nema novine, i da zapitkuju , i ničim izazvani daju savjete o opuštanju, macinoj travi , dizanju nogu poslije odnosa, ne ustajanju i ne pranju poslije istog  da prosto nisam mogla vjerovati dokle seže ljudski bezobrazluk  . Istovremeno sam upoznala divnu grupu žena , što na forumu, što u čekaonici kod dr. Godinjaka s kojima sam upravo mogla o svim tim intimnim stvarima pričati, a da im ne znam ni ime. Te divne žene su mi puno pomogle, i sada uvijek više volim s njima porazgovarti, jer se i sad još uvijek osjećam kao trudilica, pored toga što sam mama. Neplodnost je nešto što te obilježi za cijeli život.
Nakon svih nalaz, počeli smo sa klomifenom i ciljanim odnosima. Sve ono što sam htjela izbjeć, sad me potrefilo, Od dugotrajnog čekanja na klinici na folikulometriju (dođeš u 8 sati na kliniku, a na red dođeš iza 12, ako imaš sreće), do tempiranih odnosa, seks na recept - nešto što može loše uticati na odnos dvoje ljudi, koji se vole, sama činjenica da sad morate, a umorni ste, neraspoloženi ste, posvađali ste se žestoko, jer kad si pod dejstvom klomifena, pretvoriš se u čudovište ženu, goru od žene u PMS-u. Jednom prilikom sam rekla mm da je jako sretan čovjek. Pogledao me iznenađeno (jer sam prije toga divljala zbog hormona) i rekla sam mu Zato što ti još nisam glavu otkinula.
Nakon 2 ciklusa ciljanih odnosa, nisam odmah dobila menstruaciju, nego neko mrljanje, za koje sam se taman počela nadati da je lažna mestruacija. Otišla sam do apoteke da kupim svoj prvi test, i dok sam došla kući, procurila sam . Nakon toga sam odlučila napraviti pauzu od par mjeseci, da napunim baterije.
Nakon pauze, napunjenih baterija i sa novom nadom, sam opet otišla kod dr. Kad mi je predložio inseminaciju, bila sam presretna.
Prva inseminacija je urađena sa klomifenom, neuspješna. Idemo dalje, odmah sljedeći ciklus druga sa klomifenom. Ovaj put nije bilo reakcije na klomifen. Doktor mi je prepisao gonal f, kao jaču stimuaciju. Nenadan trošak od skoro 600 km, zbog kojeg sam morala uletiti u minus,a da ne spominjem razočarenje što je izostala reakcija na klomifen. Pitala sam se šta ubuduće, hoće li mi svaki put biti potrebne skupe ampule. Da, svaki put sam imala plan B, to me čuvalo od puno goreg razočarenja kad stigne . Gonali su fino djelovali, čak mi je i endometrij bio deblji nego ikada (poznato je da klomifen stanjuje endometrij). Inseminaciju sam imala isti dan kai i naša sabas. Zajedno smo ležale, odvojene nekim manjim zidom i dok smo morale ležati obaveznih sat vremena , fino smo se ispričale. Nakon toga smo izašle i krenule kući, i usput pričale planove za dalje, ako ne uspije. Obadvjema nam je plan bio pauza koji mjesec.
Došao je dan očekivane menstruacije i meni je opet počelo brljati, Mislila sam da je opet od klomifena brljanje 2 dana i čekala kad ću pravo procuriti. Naravno da je postojala nada da je opet lažna menstruacija, ali poučena prethodnim iskustvom, nisam se previše nadala. Međutim ovaj put, treći dan, umjesto da procurim, stalo je brljanje. Tad sam odlučila da uradim test i počele su mi ruke drhtati kad se pojavila blaga druga crta, Pregledala sam je pod svim uglovima, izašla iz kupatila, otišla do prozora i opet gledala. Bilo me strah da se radujem, strah da povjerujem. Otišla sam do mm, probudila ga, pokazala mu test i pitala vidi li on drugu crtu.Dalje mi je sve ko u bunilu, njegova reakcija, odlazak zajedno do apoteke po drugi test, pa treći, pa četvttri (svaki put druga vrsta ) do jednog analaza bete, pa drugog, pa UZV. Trebalo mi je vremena da shvatim da sam stvarno trudna. A sad imam kraj sebe svoju princezu, koja se pokušava popeti na mene , dok ovo kucam, iščupati mi tipku sa laptopa, ili otkucati nešto 
I smatram se beskrajno sretnom ženom, jer nisam dugo čekala bebu (iako je došla nakon naše 5 godišnjice braka) jer mi je usppjela druga inseminacija (uspješnost inseminacije je oko 15%) i imam svoje zlato pored sebe i beskrajno uživam presvlačeći svaki pokakanu pelenu, perući malu guzu, i nema veze što nisam odspavala u komadu već dugo vremena, za nju mi ništa nije teško, i ne da ću je naučiti na ruke, nego ću je nosati i na trepavicama ako treba, samo nek sam je dočekala .
Iskreno se nadam da će i moje drage trudilice što prije doživjeti tu sreću
_____________________________
Neplodnost je nasljedna. Ako Vaši roditelji nisu imali djece, najvjerovatnije ih ni Vi nećete imati.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
, jako pomoći. A pomoći će i osvješćivanju javnosti vezano za probleme sa neplodnošću. 
