emma.L
|
Uf . Jutros je bilo "guravo". Već jučer poslijepodne sam vidjela da Ema ne priča o vrtiću, kad je pitamo odgovori, ali prije toga malo šuti i gleda nas. Naravno, mi oduševljeni što ide, pa bude s djecom, pa će učiti pjesmice, bla, bla. Ali vidim da ona nije oduševljena. Kasnije nam kaže "neću ići kod seke koja plače". I tu MM skonta problem - kad je išao predati ugovor bio je sav utučen taj dan jer je neka malecka pokušavala pobjeći kroz otškrinuta vrata plačući, skoro histerično . Jučer se ta ista curica skoro bacala po podu i vrištala. On nije imao osjećaj da je Ema nešto puno obratila pažnju na nju, ali izgleda da njima ništa ne promakne. Jutros je pitam dok pije mlijeko gdje će ići, a ona kaže prvo vani, pa kod nane, i kad ja kažem "ma ne, gdje te ono čekaju drugari?", kaže "neće u vutić". I počinje kenkanje, pa je ja muntam da ponese neku igračkicu, da utješi seku koja plače, da je uzme za rukicu i pokaže joj igračke da ne bi seka plakala. I na kraju joj usta iskrivljena, oči pune suza i opet "neće Ema u vutić". Srce me boljelo, ali nastavljam ja da su joj tamo ostale pape, pa da bar ode po njih i da ona i nana donesu pape kući. E kad je rekla da će ostaviti pape djeci, smračilo mi se - već sam pisala da moja Ema ništa baš dobrovoljno ne dijeli i ne ostavlja nikome. Uglavnom, pozdravili smo se, pa joj je tata pričao još putem, te je na kraju ostala bez suza, nevoljko, ali nije plakala. Nana je danas otišla po nju već oko 8:15, ali je zadnjih 10 minuta plakala kaže teta. E danas će od tate dobiti kinder čokoladu, a za vikend idemo u Zanzibar (tamo idu dobra djeca koja idu i u vrtić, da upoznaju još više male raje ). Malo ćemo ulaganiti i sa pričom o vrtiću preko vikenda, pa ćemo vidjeti šta nam ponedjeljak nosi. Super za malu ekipu koja se brzo navikava - nadamo se da ćemo uskoro preći u tu grupu.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|