Anoniman
|
Ja svoju djecu puceknem po guzi,i smatram da im od toga neće ništa biti,nekad više nekad manje,po zasluzi.Mojoj starijoj ćerkici možeš danima govoriti ne to raditi,pa pokušati i na ljepši način,de slušaj mamu,ti si draga curica,nemoooooooj to raditi,opet ništa pa i proderati se ne vrijedi,ona gleda u mene i radi dalje što radi.Onda preostaje samo što bi se reklo šipka,kod mene muholovka A mlađa dobije onda uz stariju,učestvuje i ona većinom,ali pošto je njoj tek godina nju tek onako puceknem da ne bude nepravde.Mada...bude mi svaki put žao,ali stvarno drukčije ne ide!
Ali samo kad se sjetim male od moje prijateljice,istog trena me prođe grižnja savjesti.Mala ima 6 godina i toliko je razmažena...FUJ!Oni pokušavaju sve da riješe bez batina (neuspješno!) Kada joj nešto ne dozvole ona se baca po podu,dere iz sveg glasa,a oni konjskih živaca!Ja sam par puta zagalamila na nju kada dođu kod mene,stvarno nema smisla da njena mama sjedi i samo govori ne,a ona prosipa,otvara šta hoće,vadi sve...Jednom me je čak šakama izudarala po stomaku(ne želim zvučati poput djeteta)nije da je mene to doboljelo,ali sam bila trudna 6.mjesec i zbog trudnoće sam se prepala,i tad je dlaka falila da je ne bacim od pod   .Urlala je,jer je bila ljuta na mamu što joj je zaboravila ponijeti neku igračku,i ja dodala da bih je istukla da je moja,e tad sam joj svašta izgovorila da je nekulturna i divlja,da će drugi put dobiti sigurno plesku,i prijateljica je sjedila još nekih 15 min i otišla.Znam da se naljutila,i otad se baš pretjerano ni ne družimo.
Ne želim da me pogrešno shvatite,imam ja i prijateljica koje nekad udare svoje dijete,pa opet ne mogu na kraj izići s njim,a imam i onih koje ni ne moraju tući,jer je dijete samo od sebe poslušno i mirno.Što neko reče svako dijete priča za sebe!
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
I uvijek sam se bojala Boga da mi takvu dijecu nedadne bas iz kazne sto to ne mogu da podnesem i sto ne bih znala sta bi u tom momentu uradila. Onda, kako sam malo pocela da starim, shvatila sam da je to sve u odgoju djeteta. Tacno tako, kako ga odgajas, koje su mjere discipline, kako komuniciras s njim, sta mu dopustas i u kojoj mjeri, da li mu nesto zabranjujes....i more toga jos... 
Nista!!! Nego samo nama," popijte brzo da sklonim, on sve prosipa!". E, stvarno, ja vise nemam ni volje ni zivaca da idem kod nje tako i da to gledam. I kada odem, ne zelim ni kafu ni nista, sjedem pola sata i idem. A pogotovo dijeca koja svasta govore roditeljima...
i naravno bježi i smije se. 100000000 puta smo objesnili da se sa hranom ne igra, da se smije dirati samo ono što mu mama i tata daju, da to nije naše nego itd... 
. 
