IZVORNA PORUKA: Anoniman

U braku smo tri godine, nedavno sam se porodila, tako da imamo i bebu, a pored bebe ima MM jedno dijete iz prvog braka, a tako i ja imam  iz prvog braka jedno dijete.
Zaljubljeni smo i volimo se kao i onog prvog dana, sve nam ide bas kako treba, on je zaposlen i od njegove plate ovisimo svi, a ja sam trenutno kod kuce na p.odmoru, jer kao sto rekoh, nedavno sam se porodila...
Pomaze mi oko kucnih poslova koliko moze, jer manje vise svog vremena, provodi na poslu. Ja sam kod kuce i sve obaveze oko bebe su presle na mene, hranjenje, ustajanje nocu, pripremanje flasice, presvlacenje,...pored svih obaveza oko bebe moram misliti na cistocu stana, tu su svi poslovi u kuhinji...da ne nabrajam sve detaljno...

Imamo veliki problem i molim vas savjetujte, pomozite mi. Problem su djeca iz prvog braka, njemu smeta moje dijete, meni smeta njegovo. Sve nam se svodi na "tvoje dijete ovo...moje dijete ono", "tvoje je uradilo ono, moje je uradilo ono"...MOJE DIJETE zivi sa nama, NJEGOVO bude kod svoje majke. On svoje dijete dovede kod nas svake sedmice i bude od petka do nedelje kod nas, a kad se zavrsi skola, bude tu kod nas i po sedmicu, nekad dvije....i tad je u nasoj kuci SVADJA i GALAMA.
MM je ljubomoran na moje dijete iz prvog braka, vjerovatno ga podsjeca na mog bivseg muza i vjerujte mi da je u stanju da ga ignorise po par dana, jednostavno ne prica ni sa njim, ni samnom. Smeta mu sve sto uradi, jednostavno ocima nemoze da ga vidi. Moj muz mi nikada to nebi priznao ali ja to mogu da procitam na njemu. Nekada dijete hoce da spava sa nama, ovaj moj ni da cuje, naljuti se i na mene jer mu "uskracujem" trenutke provodene samnom.
Ako je tako, bicu i ja onda prema tvom djetetu takva, ti ne volis moje, necu ni ja tvoje. Od prvog dana smo se slozili, da cemo biti jednakopravni prema toj djeci jer oni nisu krivi nizasta ali tesko je rijeci prevesti u dijela.
Ja ne zelim niti mogu biti njegovom djetetu mama, jer to dijete ima svoju majku, pokusala sam biti u neku ruku prijateljica ali sada ni to vise necu, jednostavno ne zelim. Kako koji dan, primjecujem da to njegovo dijete iz prvog braka ocima nemogu da gledam, stalno trazim neke greske koje uradi, ignorisem pitanja koje mi postavlja, cak se igram samo sa svojom djecom, a njegovo dijete i ne pogledam. ZNAM I PRIZNAJEM da to nije lijepo ali to je jace od mene i nemogu, zapravo neznam kako da to dijete "prihvatim". To nije moja krv i svejedno mi je za sve sto se tice njegovog djeteta. Tako isto predpostavljam da je i MM svejedno za moje dijete.
Poceli smo iz dana u dan da se svadjamo, ne pricamo po par dana, nervozni smo obadvoje, on dolazi neraspolozen kuci, a ja kod kuce ludim i zivcanim, sve mi zivo smeta. Necu vise da glumim ni kucnu pomocnicu, ni dadilju, nista!
Prije nam je sexualni zivot bio sredjen, odnose smo imali svaku noc, svaku drugu noc, a sad nam se i to pobrkalo...nista nisacim

Kako da rijesimo ovaj nas problem oko djece iz prvog braka  
Ne zelimo se rastati, jer se volimo, ali ako ovako nastavimo...neznam do cega ce ovo sve da nas odvede

Neka nam Bog bude na pomoci

IZVORNA PORUKA: dana3

Ovo kod njih ce izici na onu:Zeno, moja i tvoja djeca , ubise nasu djecu !!!

IZVORNA PORUKA: skorpija7

Draga moja ja sam u braku sa covjekom koji ima dijete iz prvog braka,a nas dvoje nemamo djece.Ja te u potpunosti razumijem jer meni se ponekad cini da bas to njegovo dijete ne mogu gledati ocima i to on njega vidja samo po dva sata u dva dana sedmicno.Ja sam svjesna da bi bilo ispravno da ja to dijete zavolim i da se prema njemu ponasam normalno,da dijete nije nista krivo,da je dijete samo dijete,kad pomislim bilo sta drugo strah me je Boga,ali ja ne mogu protiv sebe.Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Moram da napomenem da je njegova majka meni toliko zla nanjela da ja ponekad kad pogledam u to dijete i padne mi na pamet ko mu je majka hocu da poludim.
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi.
Moj muz sve ovo zna,ja to od njega ne krijem,on me ne razumije,i on kaze dijete je samo dijete,ali mene nervira sam cinjenica da on ima dijete sa nekim drugim,a kamoli sta drugo.
Ja radim sve da bih ocistila svoju dusu i da ne bih razmisljala ovako i to traje par dana,ali se sve ovo opet vrati.U zadnje vrijeme sam odustala.Cak sta vise pocela sam izbjegavati da budem kuci kada je to dijete ovdje,osjecam se bolje.
Ocigledno je da ti ja ne mogu bas mnogo pomoci jer sam u skoro istom problemu,ali nadam se da je lakse kad vidis da nisi jedina koja gaji takva osjecanja i kojoj se desavaju slicne stvari u zivotu.Smatram samo bi razgovor i stalna komunikacija tebe sa tvojim muzem popravila stvari koliko toliko.Veliki pozzz

IZVORNA PORUKA: tea lana RR

skorpija7 fujjj ti je post i svaka cast muzu koji te trpi a zna kako osjecas njegovo dijete ja bi te nabila nogom u guzicu zauvjek

IZVORNA PORUKA: tea lana RR

skorpija7 fujjj ti je post i svaka cast muzu koji te trpi a zna kako osjecas njegovo dijete ja bi te nabila nogom u guzicu zauvjek

IZVORNA PORUKA: tea lana RR

skorpija7 fujjj ti je post i svaka cast muzu koji te trpi a zna kako osjecas njegovo dijete ja bi te nabila nogom u guzicu zauvjek

IZVORNA PORUKA: skorpija7

Draga moja ja sam u braku sa covjekom koji ima dijete iz prvog braka,a nas dvoje nemamo djece.Ja te u potpunosti razumijem jer meni se ponekad cini da bas to njegovo dijete ne mogu gledati ocima i to on njega vidja samo po dva sata u dva dana sedmicno.Ja sam svjesna da bi bilo ispravno da ja to dijete zavolim i da se prema njemu ponasam normalno,da dijete nije nista krivo,da je dijete samo dijete,kad pomislim bilo sta drugo strah me je Boga,ali ja ne mogu protiv sebe.Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Moram da napomenem da je njegova majka meni toliko zla nanjela da ja ponekad kad pogledam u to dijete i padne mi na pamet ko mu je majka hocu da poludim.
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi.
Moj muz sve ovo zna,ja to od njega ne krijem,on me ne razumije,i on kaze dijete je samo dijete,ali mene nervira sam cinjenica da on ima dijete sa nekim drugim,a kamoli sta drugo.
Ja radim sve da bih ocistila svoju dusu i da ne bih razmisljala ovako i to traje par dana,ali se sve ovo opet vrati.U zadnje vrijeme sam odustala.Cak sta vise pocela sam izbjegavati da budem kuci kada je to dijete ovdje,osjecam se bolje.
Ocigledno je da ti ja ne mogu bas mnogo pomoci jer sam u skoro istom problemu,ali nadam se da je lakse kad vidis da nisi jedina koja gaji takva osjecanja i kojoj se desavaju slicne stvari u zivotu.Smatram samo bi razgovor i stalna komunikacija tebe sa tvojim muzem popravila stvari koliko toliko.Veliki pozzz

IZVORNA PORUKA: skorpija7

Draga moja ja sam u braku sa covjekom koji ima dijete iz prvog braka,a nas dvoje nemamo djece.Ja te u potpunosti razumijem jer meni se ponekad cini da bas to njegovo dijete ne mogu gledati ocima i to on njega vidja samo po dva sata u dva dana sedmicno.Ja sam svjesna da bi bilo ispravno da ja to dijete zavolim i da se prema njemu ponasam normalno,da dijete nije nista krivo,da je dijete samo dijete,kad pomislim bilo sta drugo strah me je Boga,ali ja ne mogu protiv sebe.Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Moram da napomenem da je njegova majka meni toliko zla nanjela da ja ponekad kad pogledam u to dijete i padne mi na pamet ko mu je majka hocu da poludim.
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi.
Moj muz sve ovo zna,ja to od njega ne krijem,on me ne razumije,i on kaze dijete je samo dijete,ali mene nervira sam cinjenica da on ima dijete sa nekim drugim,a kamoli sta drugo.
Ja radim sve da bih ocistila svoju dusu i da ne bih razmisljala ovako i to traje par dana,ali se sve ovo opet vrati.U zadnje vrijeme sam odustala.Cak sta vise pocela sam izbjegavati da budem kuci kada je to dijete ovdje,osjecam se bolje.
Ocigledno je da ti ja ne mogu bas mnogo pomoci jer sam u skoro istom problemu,ali nadam se da je lakse kad vidis da nisi jedina koja gaji takva osjecanja i kojoj se desavaju slicne stvari u zivotu.Smatram samo bi razgovor i stalna komunikacija tebe sa tvojim muzem popravila stvari koliko toliko.Veliki pozzz