Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
Uh...teško da mogu reći da nisma razumna osoba...daleko bilo...al emotivna sam jako...i često sama sebi kažem da ponekad moram zakočit jer emotivno skrših sebe u svakoj mogućoj prilic...pa kad se skršim ko staklo od beton onda stanem ramišljat kako sam trebala drugačije. Mislim da moja emotivna strana preovladava kad su u pitanju familija, prijatelji, ljudi bliski meni i to je ponekad i Ok...al mene emocije krše i kad su u pitanju ljudi koje nikada u životu ni srela ni vidjela nisam. Doduše tip sam osobe ko mi legne iz prve leži mi vazda ko me bocne iz prve križam i idemo dalje.
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
I ja spadam u križalice Nešto kontam kako sam prije bila puno emotivnija, sad se nekako iskontrolišem, ne dam da me sve dotiče...prije bih, npr kad bi mi prišao prosjak, cijeli dan imala njegov lik pred očima i bila bih jako tužna..to me baš opterećavalo, a sad bogami manje
_____________________________
...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:) Odjednom je sve dobilo boje...
e moja acudesa i ja isto tako sam emotivna...al mene ne prolazi...majkemi ja neznam kako sam ovakva...kad me vidiš brdo žena...al zaplakat za svakim ja tačno obolim nekad. eto nedavno kad smo radili onu akciju djeci u goraždu...ja sam 2 dana samo plakala. ja nikako nemogu seb da kontrolišem u tome...a znam trebala bih...al kako neznam. pa ja sebe uhvatim noću kako nemogu da zaspem jer zaboga jedna beba sa foruma ima temperaturu taj dan...il mi je komšinica taj dan rekla da joj je sin otišao na put po snijegu i oan rbine kako će ja brinem haman ko i ona...ja nisma normalna života mi.
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
e moja acudesa i ja isto tako sam emotivna...al mene ne prolazi...majkemi ja neznam kako sam ovakva...kad me vidiš brdo žena...al zaplakat za svakim ja tačno obolim nekad. eto nedavno kad smo radili onu akciju djeci u goraždu...ja sam 2 dana samo plakala. ja nikako nemogu seb da kontrolišem u tome...a znam trebala bih...al kako neznam. pa ja sebe uhvatim noću kako nemogu da zaspem jer zaboga jedna beba sa foruma ima temperaturu taj dan...il mi je komšinica taj dan rekla da joj je sin otišao na put po snijegu i oan rbine kako će ja brinem haman ko i ona...ja nisma normalna života mi.
ja se deset godina bavim humanitarnim radom i kako vrijeme više prolazi nekako stojećki podnosim tudje nesreće, pomognem maximalno al nastojim ne uzimati k srcu inače bi pukla a u početku obavljanja ovog posla znala sam danima biti shebana
hanady, ja sam bila ista...to je gadno, mislim jest ono s jedne strane fino, čovjek si, imaš saosjećanja sa svakim, svima oko tebe je bolje nego samoj tebi...nastoj malo to odagnati...
_____________________________
...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:) Odjednom je sve dobilo boje...
al zaista ja se sa emocijama svojim teško nosim...i što je najgore svjesna sam da svi oko mene kontaju da sma ja takva emotivna i to maksimalno koriste. Al znaju oni kad ja jednom puknem povratka nema...al treba vremena da puknem puno vremena treba kad su mi bližnji u pitanju...to šta ja opraštam svojoj familiji, sestri, zaovi, mužu ...oni sami ka u da meni nebi al znaju da ih volim i da sma slaba na njih.
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
e moja acudesa i ja isto tako sam emotivna...al mene ne prolazi...majkemi ja neznam kako sam ovakva...kad me vidiš brdo žena...al zaplakat za svakim ja tačno obolim nekad. eto nedavno kad smo radili onu akciju djeci u goraždu...ja sam 2 dana samo plakala. ja nikako nemogu seb da kontrolišem u tome...a znam trebala bih...al kako neznam. pa ja sebe uhvatim noću kako nemogu da zaspem jer zaboga jedna beba sa foruma ima temperaturu taj dan...il mi je komšinica taj dan rekla da joj je sin otišao na put po snijegu i oan rbine kako će ja brinem haman ko i ona...ja nisma normalna života mi.
OT Hanady krkni jedan valeral
kako si samo okrutna
_____________________________
...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:) Odjednom je sve dobilo boje...
veesela i ja sma radila humanitarno dugo...i znaš šta ja sam posljednju aktivnost radila prema djeci u pazariću...odme ja dole sa ekipom idu kamioni hrane...te godine smo im lož ulje obezbijedili i zamisli...od nas 9 meni se jedna djevojčica od 7 godina zaljepi za rukav i miriše me nenormalno i sve za mnom ide...kaže meni jedan doktor ona ne govori ona se svih boji ona samo na miris ljudima prilazi...njuši ih kao životinja i tako ih ocjenjuje koliko su dobri za nju...JA kad nisma umrla od tuge...da sam tada bila udata ja bih to djete kući povela. išla sam joj još 2 puta dole al nakon toga nisma više mogla...mamam mi nije dala ja sma samo o njoj pričala i plakla i danju i noću...
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
ja se već prešaltala, znaš kad znaš da si poludio: kad se smiješ i plačeš istovremeno-ta sam
ista ja
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
Kod mene uglavnom prevagne ta emotivna strana i uvijek nekako nastradam jer sam preveliki emotivac i to neki ljudi iskoriste( daleko da sam naivna ). Nego gledam da svima ugodim i strasno se suosjecam sa ljudima.
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
Kod mene je razum, ono sto mi je vodilja u svim mojim postupcima!
Vezano za emocije, i one su tu, ali poprilicno zapostavljenje, ipak znaju mi ponekad i emocije napraviti problem, jer razum izvana je emotivna bura u meni!
_____________________________
Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima, postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći
veesela i ja sma radila humanitarno dugo...i znaš šta ja sam posljednju aktivnost radila prema djeci u pazariću...odme ja dole sa ekipom idu kamioni hrane...te godine smo im lož ulje obezbijedili i zamisli...od nas 9 meni se jedna djevojčica od 7 godina zaljepi za rukav i miriše me nenormalno i sve za mnom ide...kaže meni jedan doktor ona ne govori ona se svih boji ona samo na miris ljudima prilazi...njuši ih kao životinja i tako ih ocjenjuje koliko su dobri za nju...JA kad nisma umrla od tuge...da sam tada bila udata ja bih to djete kući povela. išla sam joj još 2 puta dole al nakon toga nisma više mogla...mamam mi nije dala ja sma samo o njoj pričala i plakla i danju i noću...
da teško je, ja uglavnom radim sa socijalnim slučajevima, samohranim majkama i njihovom dječicom Nekada zna biti teško....