IZVORNA PORUKA: ena23

Ja i mm u zadnje vrjeme cesto pricamo o ovome, i sada citajuci svakorazne (moja najdraza nova rjec) probleme mislila sam da bi ste mi mogle dati savjet i kod ovog mog. Skratit cu sto vise mogu, obecavam!

Ovako: MM i ja trenutno zivimo u Sarajevu pod kirijom. Ovdje nemamo nikog svog, on je iz Lukavca a ja iz Gracanice ( U stvari tu mi zive roditelji ali nisam odatle). U zadnje vrjeme mi je jako tesko, vidim koliko su i moji i njegovi zeljni nas a pogotovo svog unuka (mi smo oboje studirali u inostranstvu pa su nas fakticki ostali zeljni od nase 18 godine). Sad se dvoumimo gdje da se nastanimo. Pod kirijom nam dotuzilo, voljeli bi da krenemo sada sa nekim svojim projektom. Znaci imamo sada dvije opcije:
1. U Sarajevu dici kredit i kupiti stan- s tim da bi taj kredit otplacivali sljedecih 20 godina i ostali bi i dalje zeljni i mi roditelja i oni nas i svaki slobodni trenutak bi opet provodili trcecei "kuci" nasima
2. Opremiti drugi sprat u kuci njegovih roditelja- bili bi im blizu, pogotovo ja svojima (uzasno sam vezana za njih, svaki put akd se rastajemo place mi se), ne bi morali dizati kredit za to i ipak je tamo dosta vise ljudi, ne bi bili ovak osami kao ovdje...

Znaci finansijski i emotivno mi se isplati "vratiti" se...

Medjutim... vratili bi se u seosku sredinu, svi oko nas bi imali dosta vise prilika da se mjesaju u nase zivote (a mi to nismo navikli), na selu naravno nema ni blizu mogucnosti za djete kao u Sarajevu (kao npr skole za sport, kursevi neki itd itd)

Eto, razloga za i protiv je mnogo, sta bi vi uradile da ste na mom mjestu? Mi jos ne znamo nista...

IZVORNA PORUKA: Amrino RR

Sve zavisi od toga kakav ti zivot hoces...Kakve ste vas dvoje osobe...i ima oko toga mnogo dumanja i razmisljanja ali pazi- moras doooobro razmisliti o par stvari.
Prva- vas dvoje ste studirali vani, navikli na zivot u gradu, navikli na stamostalnost...i sad se vama teoretski mogu ciniti neke stvari privlacnima ali jedno je misliti o zivotu na selu a drugo je zivjeti na selu. Vas dvoje vise niste iste osobe kakve ste bile- a i tvoji i njegovi roditelji ce vas uvijek dozivljavati na jedan jedini nacin.
Teorija je jedno a praksa nesto sasvim drugo. Dizanje kredita i kupovina stana i taj strasni krediti nije nesto taaaako strasno. Tako uglavnom rade svi mladi ljudi- odakle god da su. Ali kad ga otplatite imat cete svoj stan i mozete ga prodat ako vam bude cejf pa kupit kucu gdje god hocete.
Ne znam-- meni se cini da mladi ljudi sa malim djetetom (naviknuti na ovaj zivot) mogu mnoooogo da se razocaraju po povratku u manju sredinu.
Mozda ne bi bilo lose kada bi na neki nacin "probali" pa ako mozete da odete kod njegovih recimo na mjesec pa da vidite kako to fercera. Jer jedno je otici negdje na par dana a sasvim druga stvar zivjeti negdje.
Dalje...sto se mene tice ja nikada ali bas nikada ne bih pristala na varijantu "zajednice" a koliko god ti mislila da su to odvojena domacinstva- nije tako. Ja zivim u zgradi 4 sprata iznad svekra i svekrve pa znam sta pricam. Nikada neces imati svoj rahatluk i svoj mir i to ce uvijek (koliko god ti para izvalila) biti "njihova" kuca. (druga stvar- u kakvim god da si sada odnosima s njima to ce se derasticno promijeniti ako pocnete zivjeti pod istim krovom- a nemas gdje pobjeci).
Znaci i kada bih se vratila- kupila bih nesto daleko i od svojih i od njegovih roditelja.
Meni bi u svemu ovome najveci problem bilo dijete- jer ti sebi mozes birati drustvo po nekim kriterijima na koje si navikla ali dijete je druga prica. Ono ce tu ici u skolu i bice uskracemo za x stvari koje bi ovdje, u gradu, maksimalno iskoristilo.
Moji zive u Zenici i vidjamo se taman dovoljno. Ili svaki vikend ili svaki drugi...odemo mi ponekad na par dana...Jer ja mislim da cesce i ne treba.
Ozbiljno razmisljam o selidbi pa da mi i ovi ovdje budu na finoj distanci jer iako su posebni stanovi nekako ljudi kontaju da ti mogu uletit u kucu kad god njima padne na pamet.
Moj Hamza je vec naucio na to da ide u posjetu u Ze...i odmah se veseli...i vec ga zamisljam na raspustima kod njih....da ima i tamo svoje drustvo...ali da se uvijek moze vratiti "na bolje".
Ja znam da se ja nikada ne bih mogla vratiti u Zenicu ne zbog toga sto mi je mala, sto je ne volim (volim je vise od Sarajeva 1000 puta) nego cisto iz razloga sto sam ja svoj zivot odrasle osobe zapocela ovdje i ovdje se navikla.
A u buducnosti....(nikad ne znas sta te ceka) uvijek vam moze izletiti prilika pa da kupite kakvu jeftinu zemlju negdje, pa vikendica...a dijete (i vi s niim) cete uvijek imati gdje i kod koga otici.
Sretno ti sta god da odlucis

IZVORNA PORUKA: ena23

...A sto se tice posla... hmm... ja mislim da se potrudimo da bi i nasli poso. Mislim, oboje imamo fakultet i dosta poznanika tamo, pa bi se vjerovatno moglo dosta toga "uganjati", ali naravno kada malo popusti ova recesija.
...

IZVORNA PORUKA: Lulu_

blizu roditelja svakako...
uvijek sam za opciju blizu roditelja

I ja sam uvijek za opciju blizu roditelja. Jako sam vezana za njih (na zalost sada mi je ostala samo mama ), a vidim da si i ti za svoje. I koliko vidim iz tvog pisma, stalno spominjes da ti fali ta bliskost sa njima, da ste ovdje sami. Naravno da cete odluku donjeti vas dvoje, ovo je samo moje misljenje. Ne shvatam ljude koji ne zele biti blizu roditelja. Pa ja se sada samo postavim u tu situaciju, kako bih se ja sutra osjecala da moje djete jedva ceka "da mi vidi ledja". I mozda covjek tek kada izgubi jednog roditelja shvati koliko nam zapravo oni znace u zivotu. Da nebi bilo nekih losih vibracija, ja ponavljam da je ovo samo moje misljenje. A vama dvoma sretno sta god vi odlucili.