P u r p l e
|
Pozdrav, bolje sutra, skoro svi imaju te simptome ko se bori anksioznosću, kod nekoj jaci, kod nekog slabiji. Ja sam to sve prolazila 10g . Evo 1,5 g sam dobro hvala Allahu. Dugo sam odugovlačila trudnoću zbog toga, i cak kad sam se osjećala dobro nakon toliko nisam smjela i odlučila sam prestati cuvati se, i veoma brzo ostala trudna, sad sam evo 3 mjesec 1 panicni napad sam imala, kratko trajao, a sve u svemu dobro je, naidju misli nekad neke, ali nastojim to prevazici. Ja sam dosla do granice kada sam više pukla prije tu 1,5g dosadilo mi se vise bojati i to sve osjecati. Krenula sam polako raditi na sebi i van izlaziti, što nisam smjela. Bez muza nisam smjela maknuti. I tako sam svaki dan uporno vjezbala, setala , svaki dan dalje i dalje od zgrade isla. Uhvati me napad, a ja stanem i kazem ajde , i kod kuce me bude strah, ovako sam makar vani, koliko toliko zabavnije :) Nakon 2-3 mjeseca sam osjetila napredak, e onda sam se tek tad zadala. Hodala sve više , kad dođe strah, napadi, anksioznost, kazem to je samo danas i ok je da se nekad loše osjećam, nisam davala tome vaznost neku. Tako sam ja skontala da pali kod mene. Dosta sam čiatla na ovoj stranici o anksioznosti i uvjeravala se da mi nije nista , da je to psihicko stanje, da sam zdrava i zbilja djeluje ... http://www.anksioznost.net/ Et danas trudna, hodam sama, putujem, cak bez covjeka heheh ( sto je bila nemoguća misija ) Ostanem sama kod kuce i svasta nesto.. A vjeruje da sam mislila da ću citav zivot lose biti, nisam vjerovala da moze biti drukcije.. Upornost i trud uvijek pomazuu... Sorry na postu dugom, svasta nesto napisa, ali htjedoh docarati da se moze, da nismo izgubljeni slucajevi :)
|