scarlett
|
MC nemoj se previše plašiti unaprijed. Poučena vlastitim iskustvom ili bolje reći, poučena neiskustvom, danas smatram da se jako važno edukovati, saslušati i pročitati što više, ali opet sve uzeti s nekom rezervom.
Evo nas je nekoliko spomenulo kako nas je dojenje boljelo i neko neupućen, stvorit će sebi sliku da dojenje boli i da je vjerovatno normalno da i nju boli, ali ne treba da boli, znači trpiti bol pri dojenju nije dobro ni za mamu ni za bebu i to se mora hitno rješavati.
Zato ja sada svakog saslušam, pročitam štagod stignem, neka sam informisana, ne moram čak ni znati rješenje, ali neka bar znam prepoznati problem. Tako isto i što se tiče PPD, neka znam prepoznati, dal me je uhvatila ili nije, lakše ću si pomoći, ako je prepoznam na vrijeme.
Ja svoje stanje poslije prvog poroda ne bih nazvala PPD, jer to je nešto što stručnjak dijagnosticira, srećom nismo do toga došli, ali neki oblik depresije i patnje je svakako bio.
Ja sam sve zamišljala blaženo, MM, bebi i ja ležimo po cijeli dan (karikiram naravno) i sve troje se zaljubljeno gledamo i stalno mazimo i uživamo i konačno naš život je dostigao vrhunac sreće.
Međutim, ta očekivanja nisu ni bila blizu naše realnosti.
Imala sam bebu koja stalno plaće, neće da doji, ako krene, onda je to najveća tjelesna bol koju sam iskusila u životu. Moje djete mi nanosi bol. Ljutim se na bebu, koja sam ja budala, kao da bi mi namjerno htjela prouzrokvoati bol. nemam pojma da sam trebala pročitati nešto o položajima i hvatu kod dojenja, da sam trebala pogledati koji klip. Ma kako... kad sam cijelu trudnoću skoro provela na temama, koji krevetac i kolica su najbolja.
Prvi put kad sam izdojila mlijeko kod kuće, pogleda moja sveki flašicu i kaže Ništa ti ovo mlijeko ne valja, vidi kako je rijetko. Ja se naravno nasekirala, kako i ne bih kad nemam pojma kakvo mlijeko treba biti, nemam pojma da je kakvogod najbolje za moju bebu.
Odem kod svojih beba plače i kad uspije dojiti, kažu mlijko ti slabo, neko traži da stisnem bradavicu da pokažem da ide mlijeko, neko se nudi da ga odnesu na analizu u dom zdravlja da se vidi da je nekvalitetno.
I ko ne bi odustao, em boli, em mlijeko ne valja, em beba stalno plače, em i MM (hajde što svi drugi, al i on iako sve vrijeme pomaže) misli kako maltretiram i sebe i njega.
I odustala bih ja 100 x. Međutim, u bolniici sam nakon intenzivne bila smještena sa još 5 žena koje su uspješno dojile. Pogled na njih i njihove bebice je oslikavao harmonične scene iz filmova. Rekla sam sebi da ću i ja to izgurati, da je to tako najbolje za djete. Ko je meni kriv što se nisam ranije informisala, nego sada kada imam neki problem. Beba beba plače, a ja satima na internetu tražim rješenje, pa naravno da sam nervozna, žuriš da nađeš najbolje rješenje, a moraš 1000 postova i tekstova iščitati da bi našao pravo, ko mi je kriv kad nisam na vrijeme, bar da znam gdje tačno da potražim i da sebi bar s te strane vrijeme uštedim.
I tako suma sumarum, beba plače, ja se borim da joj dam najbolje, a ne uspijevam, činim se sebi kao loša majka, koliko god sam na izmaku snage od silnih pokušaja i truda. Nije ovdje samo riječ o dojenju, nego i o plakanju, o grčevima, o tome da se stigne sve, o tome da nemaš vremena da odeš u toalet, jer beba plače i tako.... Ko ne bi bio u depresiji.
Ali eto nekako smo izgurali, nakon tri mjeseca, počeli isključivo dojiti, grčevi prestali i sve je hvala Bogu nekako krenulo naprijed, da sam postala ponosna na sebe šta sam sve prodeverala, ali i ljutila sam se na sebe što ne pročitah bar pred porod, kako si olakšati neke poteškoće koje se jave s dojenjem. Sama sam sebi zakomplicirala svojim neznanjem.
I opet na kraju posta da napomenem, jer moj post zvuči prilično depresivno, jel' 
Moja kuma koja također nije imala nikakvog iskustva, rodila je dvoje djece, sa kojima je sve od prvog dana kao u filmovima.  Moramo se pomiriti i s tim da nam djeca nisu svima ista, kao što ni mi nismo svi isti. Ali sve dok dajemo maksimum od sebe da im pružimo najbolje, mislim da ćemo biti dobri roditelji, čak i onda kada nam nešto što smo zamislili ne uspije.
_____________________________
"Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni planine u visini dostići."
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
. imam osječaj da su većina muških nesigurni oko njege bebe. i mi smo malo krive zbog toga. umjesto da ih uključimo preuzmemo sve na sebe.
bebač zato cijelo jutro lupa za sve ove vaše spavalice. cijelo jutro nije prestao. trebala sam jutros na ctg ali baš mi se nije dalo. ne znam zašto mi je rakla da dođem za 2 dana (bila sam u srijedu) kad mi još nije termin.obično u ovom periodu ide svakih 5-7 dana.u ponedjeljak ću.bitno je da osjetim bebu
i razmišljati o glupostima. 
