sarayka
|
IZVORNA PORUKA: MaryamAmina RR Nama je biti i majka, i žena, i sestra i dijete..sve u jednom, bile mi zaposlene ili ne. Lično se divim svojoj majci i svim majkama koje ne rade, i koje su vezane za porodicu i kuću, rečeno slobodnim jezikom. Svojih osam mjeseci porodiljskog odmora provela sam baš u toj kući, koja mi u to vrijeme (ako izuzmem dijete), je bila kao neka vrsta zatvora, i pored toga što smo imali društveni život. Jednostavno tada mi je jedna praška koju ugledam ili trunka, izgledala kao da ih ima milion. Vidjela sam posao tamo gdje ga uopšte nema, i naravno nakon što mrtva umorna napravim onu kahvu poslijepodnevnu, kada mi mm dođe sa posla i pohvalim se svojim dnevnim radovima on kaže: "A čuj radila po kući, pa uopšte se ne vidi, ionako ti je sve bilo čisto" I onda ja kao levat budem ljuta na njega - kako bože dragi nije vidio onu prašku iznad vrata koju sam ja nakon što sam popela se na stolicu "slučajno" vidjela. i pored toga ljuta na sebe, što sam premorna - a ništa se ne vidi...Uhhhhhhh.. Sada sam presretna, nema te praške (čitaj ne želim da joj pridajem pažnju, dok ne napravi malo veću koloniju), i kada se stvori zajedno je čistimo, umorna jesam, vikendom malo više, ne objedujem ništa gore ili bolje od majke koja nije zaposlena, da - imam osjećaj krivice zbog vremena koje kikica nije sa mnom, ali pokušavam da to namirim poslije 17,00 sati. Ona će se odgojiti, prašine će biti, muž će kukati kako mu fali s*x jer žena je radila prekovremeno, ali ja sam presretna kada pogledam koeficijent svoje platne liste, ili isječak iz penzijskog čeka (ako Bog da), ma kako on mizeran bio. Ja sam presretna kada se okrenem iza sebe i pored uspješne porodice, vidim uspješnu sebe. Opet ponavljam da se divim ženama koje odluče da sebe predaju porodici, ja sebe dijelim na dva dijela - porodica i posao-i za sada svi smo zadovoljni. Potpisujem u potpunosti !!
_____________________________
Ljube vas Lamija i mama :) "Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena." - Helen Keller
|