kolacic
|
Moje licno zadovoljstvo nije, znaci jeste on radi stvari koje on misli da mi trebaju i kao time me "pazi" a to vam je kupi mi svake godine mobitel, pisam se na njega, kupi mi parfem ili nesto, ne znam evo razmisljam da li ikad uradio sto mi je bilo u dusi toplo... Jeste jednom.
Ja u kuhinji nesto se vrtim i on ulazi u nju, ne sjecam se vise nesto mu je zasmetalo ovako onako nemam ti pojma on na mene atak i napad. Ja gledam ga i ne reagujem drekom ko prije, nekako mi je vjerujte stanje postalo "normalno" i sad se bojim zbog toga, nije to zdravo da su mi njegove scene normalne nesto i samnom nije ok, ali da skratim, on tako jako se iznervirao da je po prvi put se obrecnuo na mene a ja stala u cudu gledam sta je toliko, uhvatio me za ruku i stisnuo. Nije mi odvalio ruku, nije me udario i zavrtio ruku, samo me uhvatio ispod lakta i stisnuo kao znak upozorenja. ja sam tznula ruku okrenula se i nastavila da radim dalje... On je nesto promrmljo sebi u bradu i otisao.. Vecer je prolazila, nije mi bilo svejedno to povlacenje ruku, ali sam okupirana djetetom koje mi je tad bilo nesto prehladjeno i zaboravila na to, znaci fokus dijete. On je sjedio za komp sjedio sjedio i usutio se, muk se ne cuje, nit ja obazirem paznju na njega, nije mi to nista novo. A ono sto je uslijedilo bio je apsolutni sok za mene. Okrenuo je glavu i pogledao u mom pravcu, malo se pomakao i rukom pokazao da sjednem kraj njega, ja pogledam on kaze dodji..njezno polahko, kao onaj nekadasnji covjek. ja u cudu ne znam kako bih se ponasala, gledam prvi put to radi otkako smo u braku sad dal da pridjem ili da ostanem uvrijedjena, ali cista znatizelja je proradila vise od uvrede i ja sam sjela, da vidim sta ce biti. Lezi on, a ja sjedim tik uz njega, ruku ubacio u moju, gleda u komp a ne vidi nista, probija pogledom kroz njega, lice mu mutno od tuge, tek tad vidim, oci mu krvave i vlazne, sok mi kroz tijelo prolazi, gledam i ne vjerujem svojim ocima, kad mu suza skliznu niz obraz i on je rukom obrisa i stisnu oci, tek tad mi bi jasno.
Njegova reakcija i ponasanje u kuhinji su mu pojeli savjest i natuknuli mu krivicu koju nije ocito mogao sam da rijesi svojim krutim razmisljanjem, i on je covjek ko i svi, nije od kamena, ali samo priznanje njegovo da je pogrijesio i izvini sto sam ono uradio koje mi je rekao, su mi pokazali da je taj pritisak bio veci od njegovih krutih pogleda na musko zenske odnose i sve ostalo. Da se odmah razumijemo, nema ovdje nikakvog opravdanja mog. On je covjek koji bi prije umro nego rekao izvini. takvim je puno muskaraca ali on je najgori moguci primjer. On je rekao izvini, zagrlio me i rekao da me voli, mozda vise i ne zbog mene kao mene, njegove supruge nego krivice i savjesti koja ga je mucila. Tu je rekao ne zeli svadju, ne zeli haos, ne zeli nista, zeli harmoniju i sklad, zeli mene koju voli, ne zeli da me proganja i prati sta radim, zeli da ja budem domacica i stub kuce a on, zeli da preuzmem odgovornost za sve jer on osjeca da je sve na njemu, osjeca se opterecenim ovim zivotom koji vodimo, tesko mu je, izvini za sve, nije takav, ne zeli da me maltretira zeli da samo budem obicna zena koja pazi na kucu dijete i muza.
Ovo je detalj jedan sitni, kad mi je pokazao kako se on osjeca i tad me je drzao u narucju dugo dugo ja sam se topila, suze su mi klizile od emocija, sve je bilo pomijesano u njima, i tuga i bol i ljubav koju osjecam i tresla sam se cijelim tijelom ko malo dijete koje je napusteno naslo svoje roditelje...
e ovo vracanje u proslost me slomi, jos mi gore sad, bolje mi je ona zezancija od ranije bar se ne sikiram ovoliko
hajde sve tople duse, nek dvaput procitaju ovaj komentar, i one koje mozda jos nista nisu napisale, nek se oglase..
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
extra takva sam. cistim kad mogu kad ne mogu ostavim nek se pusi. svejedno mi je, da sve lizem pod jezikom, nasao bi mu manu, ili dlaku na podu ili nedoBog mrvu, a samo to saznanja me koci i da se trudim, kad ne cijeni bilo sta da uradim
