IZVORNA PORUKA: mo girl

ja od mantanja necu moc naci vrata tako da mi je dzaba bjezat

IZVORNA PORUKA: mo girl

ma u mene ti ej cudno to skroz.pocelo je ima 4 god pa bude malo pa prestane i sve tako.uglavnom nema nalaza koji nisma izvadila i naravno nikakvog objasnjenja.
bilo je prestalo unazad 1 god sad ima jedno mjesec dana se ponovo pojavilo cas ga ima cs ga nema uglavnom prije su mi govorili na nervnij bazi sad mi govore od trudnoce ti je pa hormoni itd uglavnom izgleda da za mene nema lijeka.

IZVORNA PORUKA: BlackMagicWoman

pusa, drage moje. Upravo sam saznala da mi je prijateljica poginula. 26 godina. Prvo sam bila u soku, a onda mi se poceo vrtiti njen zivot pred ocima i, koliko god da mi je zao, znam da nije otisla nesretna. uzivala je u zivotu maksimalno. Radila je sve sto je pozeljela, bez imalo straha, i sta god o njoj pricali, ona se nije obazirala. zivjela je zivot punim plucima. i onda se zapitam, sta da sam to bila ja? sa svojim 26 godina, zatvorena u 4 zida, vecim dijelom zivota. od jake samostalne osobe, postala placljivica koja se svoje sjene boji. Sve mislim imam vremena, vraticu izgubljeno vrijeme, tj, ispunicu svoje zelje, kad ozdravim. ali, nema vremena, zivotni vijek je sve kraci. I onda shvatim da sebi ne smijem oprostiti niti jedan strah, i povlaciti se. Danas te ima, sutra nema. Svaki dan moramo iskoristiti maksimalno. Ne smijemo se predavati strahovima, ma koliko oni bili ogromni i blokirali nas. Sami sebi jedino mozemo pomoci, jer niko drugi ne razumije sta je u nama, i niko za nas ne moze gurati. Pisem ovo za sve one kojih ce se jos prikljuciti forumu, a nazalost bice ih sigurno jos mnogo kroz godine, da u startu znaju sta im je raditi. Ne gubite ni dana zbog bolesti,odmah se osamarite i trazite izlaz, jer ovo je krug bez kraja. Nemojte da zalite zbog porpustenog, kao ja ... ucinite sve sto zelite, sad i odmah, sta god bilo ko drugi rekao,jer, na kraju krajeva, bitni ste samo vi i vase zdravlje... volim vas sve puno ... vasa BMW

IZVORNA PORUKA: Black Rose

Prije svega Sretna Vam Nova Godina svima ,da bude puno bolja od prosle na svakom pa zdravstvenom polju.

Nadam se da sam na pravom mjestu . Nisam iscitala sve postove ,tek sam nasla temu pa odlucih s vama podijeliti svoje strahove.

Po prtirodi sam " strasljiva " osoba.Strah me svega i svacega .Osobito noci. Nikad nisam voljela sama spavati pa dok se nisam udala spavala sam sa sestrom u sobi. Nakon udaje, posto MM radi u smjenama tako i nocne, prisiljena sam da spavam sama svako cetvrto vece, Na pocetku nije bio problem , ali s vremenom sam pocela panicariti ,pa spavati uz ukljucen tv,da bi dosla do tog da spavam sa upaljenim svjetlom i to jakim ne prigusenim.

Ali sve je to bilo jos i podnosljivo do prije pola godine . Okidac je bio tragicni gubitak oca. Umro je iznenada ,jako mlad i to me slomilo. Od tad ne da ne spavam bez svijetla,nego mora i tv raditi i najcesce uopste ne spavam. Ali se javio i dodatni problem / strah : pocela sam se plasiti da ce mi svi bliznji pomrijeti, na svaki zvuk telefona ja dobijem napad panike ,mislim da je opet nekome nesto bilo. Dok MM spava ja do dugo u noc slusam dise li,je li ziv kuca li mu srce, da bi u zadnjih par mjeseci i mene pocelo "boljeti " srce mada kazu srce ne boli ali ja imam takav osjecaj. Da napomenem ,otac mi je umro od infarkta pa od toga to sve oko srca. Onda iznenada mi podje lupati kao da ce iskociti,ja se jos vise prepadnem ,podjem se tresti,i u glavi mi zvoni glas :" to je to, sad cu ..... " ne smijem ni reci . Isla sam dr. i dala mi je xanax 0,25mg i kad to popijem lakse mi je sve se smiri . Ali svi mi govore da to ne uzimam ,da sam luda sto to sebi radim ,da cu postati ovisna o tim sedativima ........ itd. Mozda i jesam luda al to je jace od mene ,ne mogu se boriti s tim ,ne znam .

Malo sam se raspisala ,al nadam se da ne smeta i da ce neko imati neki savjet . Jos da napomenem da mi je 26 godina .