kevser
|
Drage moje forumašice,sadašnje i,ako Bog da, buduće trudnice i mame  .Željela bih da sa vama podijelim moje lično iskustvo i borbu za  , jer je i meni mnogo značilo čitati tuđa iskustva tokom tog puta.
Rezimirat ću dosadašnje tokove pokušavajući da navedem najbitnije detalje,pri tome pokušavajući da vas ne davim :
U braku smo od 2003.g. Prvih godina se nismo pretjerano zabrinjavali što nije dolazilo do trudnoće,ali smo nakon otprilke 3 godine počeli da analiziramo situaciju.Odlazila sam na preglede kod dr u našem nadležnom Domu zdravlja,koji su bili neposvećeni i površni,kao i svi poslovi koje ljudi rade da im prođe radni dan. Tako me dr kjukao Clomifenima iz mjeseca u mjesec.Radio je samo UZ preko stomaka,jer vaginalni niti ne posjeduju u našem lokalnom Domu zdravlja .Nakon nekoliko mjeseci je tražio da uradim nalaze hormona,da bi konstatovao ono što sam mu ja već mjesecima trubila, da imam PCOS (koje mi je još nakon 18.godine dijagnostikovao dr Kurjak u poliklinici u Sarajevu,te sam zbog pojačane maljavosti i PCOS već nekoliko godina pila Dabroston i Diane 35).Jedino pozitivno tokom tog protraćenog perioda hodanja po Domu zdravlja je da je taj doktor uradio nalaz prohodnosti jajovoda, te utvrdio da je tu sve OK. Dajuću Clomifene,na koje sam ispočetka odlično reagovala,konstatovao je sredinom ciklusa dovoljno velike jajne ćelije i preporučivao odnose,bez da ustanovi da li folikuli pucaju na vrijeme,sazrijevaju blagovremeno,da štopericu.... Nakon opet par mjeseci takvih uzaludno protraćenih ciklusa,tražio je da dođe muž i donese nalaz spermograma,jer su "kod mene jaja veća nego kod muškarca,pa da vidimo šta je sa delijom" Kada je muž uradio spermogram,nalaz je bio loš ( oko milion spermića po ml ejakulata).Pri tome je muž napomenuo da ima proširenu preponsku venu koja pritišće sjemenovod,od djetinjstva( varicocella).Dr se toga odmah uhvatio kao pjan plota,te rekao da dok se to ne operiše nemamo šta dalje tražiti!!! Razgovarali smo,muž nije bio voljan da se operiše i ja sam ga razumjela,jer ko bi se zdrav otišao rezuckati po gradini.Tražili smo drugo mišljenje i čuli da je za oplodnju dovoljan jedan spermatozoid,tako da ta vena ne može biti isključivi krivac što nemamo bebu.Može otežavati i smanjivati mogućnost, ali nikako uzrokovati bračni sterilitet koji je već dogurao do svoje 7. godine. Preporuka drugog doktora za popravljanje nalaza sperme je bila:prestanak konzumacije alkohola,cigareta,stresa,uzimanje preparata kao što su čajevi, domaći med.Počeli smo da surfamo po netu,tražimo i primjenjujemo razne prirodne pripravke koje su preporučivali ljudi na forumima i ljekari na netu.Neko vrijeme smo pili macinu travu,razne mješavine čajeva protiv sekreta,vrkutu,koristili med,zdraviju ishranu,muž je prestao konzumirati alkohol i cigarete...Ponovo sam uradila nalaže hormona štitne žlijezde i polne hormone, a muž novi nalaz spermograma.Zainteresovali smo se kod koga otići,ali ovaj put povjerljivim doktorima i privatno!U međuvremenu smo skupljali novac za tu namjenu,jer smo smatrali da nas čeka u najboljem slučaju par umjetnih oplodnji. Sa nalazima smo se odlučili otići kod dr Devlete Balić.Nikada se zbog te odluke nismo pokajali.O stručnosti i ljubaznosti ne moram ni da pišem,jer svako ko u to sumnja, nikada ničim i nije zadovoljan.Bolje dr na svijetu nema Pri prvom pregledu je uradila ginekološki pregled,uzela anamnezu dosadašnjeg bračnog steruiliteta i puta njegovog liječenja kroz koji smo prošli,te anamnezu naših porodica-oboljenja itd,pregledala nalaze.Mužev nalaz je sada iznosio 20 miliona po 1 ml ejakulata i bio optimalan.Moji nalazi polnih hormnona su opet ukazivali na PCOS, hormoni štitne uredni.Dr Devleta je odmah tražila da uradim nalaze ŠUK-a,jer je moja majka šećeraš, i OGTT (test opterećenja glukozom).Kada smo joj ponovo otišli sa mojim nalazima,konstatovala je dijabetes tipa 2,uključila mi Siofor 2 X 1 ( Glifor,Gluformin,Meformin-sve nazivi za isti lijek) i poslala me endokrinologu da utvrdi je li ta terapija dovoljna i adekvatna.Endokrinolog je rekla da jeste,te smo ponovo bili kod dr Devlete.Rekla je,da pošto ciklusi nisu bili redovni,niti iste dužine,te je nemoguće tačno utvrditi plodne dane, moramo prvo poraditi na njegovom regulisanju.To je podrazumijevalo uzimanje lijekova koji su prepisani (Gluformin 2 X 1) i obaveznu dijabetičnu dijetu, sa ciljem da skinem bar 10 % tjelesne težine,jer sam imala znatan višak kilograma.To je trebalo pomoći u terapiji simtoma PCOS i regulisanju menstr.ciklusa. Nakon 2-3 mjeseca,kada sam počela mršaviti i hraniti se zdravije,otišli smo ponovo kod dr Devlete.Bila je zadovoljna napredovanjem,te mi je uključila i Dabroston koji pomaže reguliranju ciklusa, a ne sprječava zanošenje prirodnim putem (kao što su ranije činile Diane 35-koje su ustvari prave kontracepcijske pilule). Ciklus se uredovio i onda smo ga mjesečno redovno pratili folikulometrijama, a folikule je dr stimulisala prva 2 mjeseca Clomifenom ( prvi mjesec reakcija OK,drugi slabija).Prešli smo na stimulaciju Femara tabletama na koje sam prvi mjesec reagovala super-opet ciljani odnosi,ali ništa.Drugi mjesec,opet Femara,reakcija nije bila kao prvi mjesec ali je bio vodeći folikul koji je sporo sazrijevao,dr je rekla da 17 dan udarimo štopericu.Ni tada nije došlo do oplodnje,te pošto već imam 34 godine,vremena nemamo na pretek.Prelazili smo na sljedeći nivo,uz to smo i mi insistirali kod dr da uradimo inseminaciju. Pošto se i ona sama slagala sa činjenicom da nismo baš u cvijetu mladosti i vrhuncu reproduktivne moći,te da moji folikuli i u dosadašnjim stimulacijama,zbog šećerne bolestu sazrijevaju sporo i ne pucaju blagovremeno nego kad već "ugnjile" (laički rečeno), preporučila je korištenje injekcija Merionala u narednom ciklusu.Njih smo nabavljali preko neta,na PIK-u,preko foruma,kod ljudi kojima su pretekli ili više nisu bili potrebni,mada možete pitati i sestre na šalteru kod dr Balić,jer ljudi njima često kažu da imaju za prodati i ostave kontakt telefon, itd. Muž mi je davao injekcije Merionala u debelo meso (muskularno) od dana kada je dr rekla da počnemo.Ukupno sa,čini mi se primila 10 kom. Išli smo svaka dva dana na folikulometriju i 15 dana je bila utvrđena ovulacija sa jednim vodežim folikulom i 2-3 manja ( skupa sve,na oba jajnika). Dr Devleta je došla da mi uradi tu folikulometriju i da štopericu, iako je bila subota i njjen neradni dan.Rekla je da dođemo sutradan na inseminaciju.Prethodno je upozorila da 3-5 dana nemamo odnos,da bi muž dao ejakulat sat vremena prije same inseminacije.Sjemena tečnost se tada obrađuje,centrifugira i takoreći odvajaju se najbolji,najbrži i najsposobniji "plivači". Inseminacija je urađena u nedjelju (opet njen neradni dan), 28. maja 2012. godine, naveče oko 19 h. Potpuno bezbolno iskustvo kojeg se niko nema čega plašiti.Odležala 30.-tak minuta na stolu i otišla kući,više ležala i štedila se stresa i napora.Napominjem da sam prije same inseminacije otišla na bolovanje,jer ne bih pomogla sebi stresom na poslu. Kulirala i čekala 15-tak dana da radim test na trudnoću.Imala sa neopisivu tremu pred svaki urađeni test.Prvi-jedna crtica.Drugi-takođe.Razočarenje,već nastupa.Dr zove,pita šta ima novo i traži da uradim test ponovo.Uradim ga-crtice,ko i ima,ko i nema.Ništa ne vjerujem,jer sigurno test ne valja ili mi se čini.Sestra Suzana opet zove i ja joj tako kažem,ona kaže da je dr rekla da opet uradim ujutro i javim im. Sztradan čisto nisam smjela da ga uradim,jer sam imala sve simptome da ću dobiti menzes za koji dan.Dr zove i pita,a ja nisam još uradila.Obećavam da ću uraditi i javiti.Muže je kupio,uradili i čekali.Ovaj puta linijica nam se činila,kao i juče,možda za nijansu vidljivija nego dan ranije.Opet nevjerica.Kada sam nazvala ordinaciju i rekla sestri Suzani,ona nam kaže da je najbolje da negdje uradimo beta Hcg i konačno odgonetnemo dilemu,pouzdano.Odmah smo otišli kod Balića,jer samo njima vjerujem, i izvadila sam krv u 17 h.Nalaz je trebao biti gotov za 1 h,znači oko 18 h. Otišli smo na kaficu, dok čekamo nalaz.Bio je 12.6.2012. Uz tu kaficu sam ispušila svoje posljednje 3 cigarete. Ulazeći u ordinaciju,vidim osmijeh,od uha do uha kod sestre Suzane i kaže nam "maštuluk"! Beta je oko 700 i nešto. Sreći nema kraja,ali i bojazan koja je uvijek prisutna jer čovjek se čisti pribojava da nešto ne krene naopako. prolazili su dani,doktorici smo išli na pregled kad smo naručeni (otprilike mjesečno) ali po potrebi i ranije.od terapije sam pila dabroston ili utrogestan,prenatal,folnu kiselinu(koju sam pila i par mjeseci pri pripremi endometrija za trudnoću), nastavila terapiju gluforminom za šećernu bolest. Više puta sam imala smeđkasti iscjedak,nekad manje nekad više,pa zvala dr Devletu ili joj slala poruke,ona me savjetovala ohrabrivala.Odlazila sam i na vanredne preglede da se uvjerim da je sve u redu,da srce bebe kuca,da vidim da je sve u redu...Dr mi je dala da primam u debelo meso i injekcije Progesteron depo na 5 dan. Mirovala sam i dalje nisam radila.Jednom me čak toliko,kratko ali intenzivno zabolio stomak u području lijevog jajnika, i počelo je obilnije krvarenje kao menzes.Svježa krv,ne smećkasta ovaj put.U kupatilu sam morala staviti uložak i pri pranju ugledala jedan ogroman ugrušak,kao komad džigerice.Mislila sam da je sve gotovo.Hitno sam udarila injekciju Progesteron depo i otišla dr Devleti.Na UZ je pokazalo da je veći kapilar pikao,i da će još par dan aizlaziti smećkasti sekret,dok ne iscuri krv koja oksidira u dosiru s vazduhom pa posmeđi.Uključila mi je svaki dan injekcije Clexan ( drugi naziv je Heparin) jer se krv izglega previše brzo zgrušava,za cirkulaciju i protiv tromboze (koliko sam shvatila) što je kod trudnica često.Uglavnom sam skontala da ne treba paničiti,treba čitati,interesovati se,informisati,imati dr od povjerenja i redovno prati simptome,ali se nikako ne treba izluživati,paničiti i sikirati se prije reda.Ukoliko imate neke iscjetke,krvarenje,može ali i ne mora biti opasno,ali se obavezno konsultujte i pregledajte,te slušajte savjete dr. Negdje oko 12 tjedna,prestali su smećkasti isjedci,pojava krvarenja i sl. Pošelo je mirnije razdoblje po tom pitanju.Ali brigama nikad kraja,ali treba biti pažljiv,umjeren i smiren.Stres,rad,naročito naporan-nikako.Što više kuliranja i mirovanja.Redovne kontrole i slijeđenje savjeta,uzimanje terapije.Moje mišljenje i iskustvo.Beba se negdje oko 18 tjedna prvi put oglasila,kao mali crvić koji migolji u stomaku, a prave pokretčiće sam osjetila tek od 22 sedmice.Uvijek postoji rizik od prijevrmeneog poroda,kontrakcija ili otvaranja,pa treba biti oprezan i odmjeriti korake koje ćemo poduzeti i dr i vi.Pol bebe smo saznali u 16 sedmici jer je do tada bio stidljivko,trpao rukice i pupčanik između nogu.Ali onda smo ga uhvatili i lijepo mu vidjeli "visuljak",pa je dr bila 100% sigurna da je u pitanju dječačić.Htjela bih napomenuti da sam nekada nakon pregleda vaginalnim UZ znala imati malkice smećkastog ili krvi,ali to sutradan nestane,jer je to moguće od pregleda da se desi,rekla mi je dr. Sve dok nema kontrakcija,na par minuta i neizdrživih bolova-nije otprilike veći belaj.Ali,provjerite ipak na vrijeme,ali bez panike samo. Zaboravih reći da dr na početku trudnoće u prvim nedjeljama traži naravno da se uradi krvna grupa i RH faktor,kompletna krvna slika,nalazi urina,kasnije oko 22-23 nedjelje se radi OGTT svima,ne samo nama šećerašima,jer postoji i taj tzv gestacijski dijabetes koji je samo tokom trudnoće,ali može ugrožavati bebu ako se ne liječi. Takođe se radi mjerenje grlića materice(cervixa) oko 22-23 sedmice.Meni je dr. rekla da je dužina grlića OK ( 4cm) da nije skraćen ali da je unutrašnje ušće grlića u matericu u obliku slova Y ( što nije optimalno).Ukazuje na blago razmekšanje tog dijela,odnosno malkice otvaranja.Optimalno je zatvoreno ušće oblika slova T, a opasnije je oblika slova V ili U,jer je to još više otvaranja,što obično skraćuje grlić.Pri tom pregledu mi je rekla da nastavim sa strogim mirovanjem, a kad ustajem da nosim pojas za trudnice.Na to je moj muž pitao imaju li kakve tablete koje se mogu piti da dodatno spriječe omekšavanje grlića,otvaranje i prijevremeni porod, a onda dr predloži da je najpreventivnije pored svega toga da odem na Gradinu i uradim serklaž.Objasnila mi je da je to u cilju da učinimo sve što možemo da ne dođe do prijevremnog otvaranja i poroda s obzirom da spadam u rizičnu grupu po tom pitanju.Nisko nosim,hormonski sam nestabilna zbog PCOS,oblik ušća nije optimalan,još je beba tada bila okrenuta naglavačke-kao za porod,šećeraš sam itd itd.
Svrha svega je da treba da pušemo i na hladno,jer je trudnoća već velika, i da je žalosno da je izgubimo nakon borbe od 9 godina. Preplakala sam svu noć.Muž mi je bio podrška da zahvat serklaža ne radim,ako mi se ne radi.Dr nisam od stresa ni uspjela reći da imam fobiju od Gradine i njihovih tretmana (jer sam operisala slijepo crijevo i pritom su mi zaboravili gaze i tupfere u stomaku,pa mi je rana pukla nakon 3 godine,zamalo nisam zaradila sepsu...) Čitala sam da su infekcije plodove vode često prouzrokovale smrt bebe... Da je dr uradila serklaž,ne bih imala ništa protiv,čak i bez anestetika ikakvog,ali Gradina  Ujutro sam,sva otečena pozvala ordinaciju,objasnila sestri Suzani moj problem i dilemu,što je ona prenijela dr Devleti.Ona je rekla da poštuje moj izbor,a da je alternativa da češće ( 7-10 dana) dolazim na kontrole radi praćenja stanja grlića i da uvedem sljedeću terapiju: Gynypral 4 X 1/2, Isoptin ili Verapamil po potrebi (ako mi bude nesnošljivi lupanje i ubrzan rad srca koje izaziva Gynypral), Apaurin od 2 mg 2 X 1, Buscopan 2 X 1. Mirovanje i pojas i dalje,te prethodna stalna terapija za dijabetes,Clexan,prenatal,folna,utrogestan. Jušer sam ponovo bila na kontroli.Stanje grlića je nepromijenjeno od prošli put.Dužina grlića je i dalje 4 cm, oblik i dalje Y.Ništa gore,hvala Allahu,nego prošli put.Nastavljamo i dalje istu terapiju,kontrola za 2-3 sedmice, po potrebi ( nedaj Bože) i ranije. Sada sam u 25. nedelji trudnoće.Do sada sam dobila 7 kg.Prezadovoljna sam s obzirom da sam od rođenja debeljuca,da sam prestala pušiti,da uživam da jedem,da stalno ležim i ne trošim kalorije...Beba je , mašAllah, sada duga oko 35 cm i teška 700 gr.Molim Allaha da nam i dalje bude na pomoći i podari svoju milost,ako što je do sada.Nadam se da vas nisam udavila totalno,ali sam osjećala potrebu i obavezu da vam ispričam svoju priču.Mnogo su mi pomagala na ovom putu i čitanja iskustava na forumima,pa će možda i moje iskustvo nekome biti od pomoći.Ja sam nasretnija na svijetu što sam počastvovana milošću Gospodara da mi sve ide najbolje moguće s obzirom da smo već 9 godina braka bili bez uspjeha, hodali od vrata do vrata, bezuspješno se trudili, a onda imali prvu inseminaciju uspješnu.Za nepovjerovati,ali eto da znate da se i to dešava,ako molite Boga za uspjeh,nađete pravu pomoć u povjerljivom dr i saražujete,slijedite upute i informišete se o svemu.Želim vam svako dobro i da svi uspijemo.Halalite na opširnosti i molim vas da i vi meni zaželite da trudnoću uspješno iznesem i rodim zdravog,ispravnog i čestitog potomka sebi i mom mužu,najboljem i najvoljenijem biću na cijeloj planeti.Bez njegovog prisustva,potpore,staloženosti i snage koju mi pruža u životu,nikada ne bih ni pokušala a kamoli uspjela mnoge stvari.Sve vas volim i ljubim i želim vam svako dobro i milost Božiju
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
Ja sam koristila merional, ali mislim da je to isto kao i menopur. Meni su davali u domu zdravlja ... sto se tice da li boli, to zavisi iskljucivo od onog ko ti daje ... uglavnom nista ne boli vise u odnosu na obicni pencilin (barem je tako bilo kod mene). Zavisi i koliku dozu primas. Ja sam prva 3 dana primala po 3 ampule, a onda do kraja stimulacije po 2. Uglanom nista nije strasno i ne trebas se brinuti! Samo misli na svoj cilj 
da ih ne nabrajam 
po dr iz doma zdravlja ja sam osoba koja nikadanece moci roditi 
