lajlac
|
Evo i psihologa..........Vrsni psiholog
Ne ulazim cesto, jer nisam u mogucnosti, ali redovno vas pratim!!!
Imam dobre, lose i grozne periode kad mislim da sam na rubu svega necega, ali zasad se ne dam...Kad sam i ono "najbolje" ja uvijek razmisljam i prisutan je strah koji je znatno manji, ali tu je, osjecam ga kako tinja.
Slicice i zivi snovi pred spavanje, i lose i dobre, konstantno razmisljanje o svemu me umori. Desava mi se i da cujem neku pjesmu, rijec ili recenicu pa je non stop ponavljam, uvijek mi je u glavi i po nekoliko dana, pa vise ne znam razgraniciti normalno od nenormalnog...Inace strah me tih opsesija, pa tu je i konstantno razmisljanje o necemu bilo svakodnevnom, proslom ili buducem. Vec unaprijed zamisljam sta bi mi ko mogao reci, sta cu ja reci u datim situacijama, sta neko misli, zasto je neko nesto uradio, itd...Mislim da je ovo sto opisujem skroz normalno ali eto ja u jednom trenutku postanem svjesna da razmisljam, da mi misli frcaju 100 na sat, prelaze velike daljine i brzine i pitam se sta ako ih ne mognem zaustaviti, i pocnu dominirati nada mnom... Na ogledalu se zamisljam u svakakvim izdanjima i mastam i kontam da ni ovo nije normalno da ovoliko mastam. Bilo sta mogu predociti i dozivjeti toliko realno da je to cudo jedno!!! I bakterije su poprimile svoj izgled u mojoj glavi Ma ja o svemu razmisljam, ukratko. A da vam ne pricam o osjecaju izgubljenosti. Kad me neko pita koje su tvoje zelje i snovi, ja vise ne znam sta da kazem, iskreno.
Mislim da je kod mene prisutan strah od straha, dosla sam do na sam rub kruga. Cesto imam i nervozu zeluca...Naravno, tu su jos uvijek prisutni i stari strahovi, ali malo u blazoj formi.
Eh sada moram baciti komentar i na vase postove. Vidim brinete se oko cajeva, oko kapi i sl. Moje iskustvo mi govori da ni doktorima ne treba puno vjerovati. Ja sam uvijek za tablete za smirenje, bilo na prirodnoj bilo na hemijskoj osnovi. Valerijana, leksilium i da ne nabrajam sada, zaista ne izazivaju ovisnost, a sto se tice AD o tome ne mogu govoriti jer ne znam. Mnogo toga se ne preporucuje, ali dajte, svi smo mi najbolji poznavaoci onoga sto nam odgovara ili ne, samo je bit naci sto je to sto zapravo odgovara nasem organizmu. I ja sam skepticna u svemu, u zivotu generalno, ali cinjenica je da nema tableta, hemije, zivotni vijek bi bio kao kod primitivnih plemena u Peruu 
Inace, primjetila sam da sto vise citam o "pozitivnom razmisljanju" da mi je sve gore, jer sebi nabijam nepotrebni pritisak. Onaj trenutak kad spoznam da se nikakva promjena ne desava, za mene je porazavajuci jer nabijem sebi osjecaj krivice, nesposobnosti i ogranicenosti. Hocu da sve prepustim vremenu i iskustvu, da ja sama razvijam tehnike borbe, a ne da slusam druge.
Zato i kazem, bombardovani smo raznoraznim informacijama i to u svakom slucaju nije dobro.
Ja sam sinoc imala lose iskustvo: gledala sam seriju, zaspala sam i pocela se trzati, nesto mi ne da zaspati, pogledam malo seriju, ponovo se okrenem i polubudna cujem muziku i pricu glumice na ekranu, ja otvorim oci, tamo nista od toga, upalim racunar i na youtube pogledam istu tu epizodu da vidim jeli bilo muzike i jeli bilo scena koje sam ja zamislila u svojoj glavi, sanjala ili sta li vec, tamo nista. Kontam sve, evo ga, pocinjem umisljati i graditi u glavi unaprijed dogadjaje i sta cu kontam po danu, hocu li vidjeti nesto trece, umjesto drugog . Desava li se to vama? Vidim mnogi od vas, cini mi se spavaju dobro, ne prijavljuju nikakve zive, polusnove…Ali jutros sam vec bolje, ma vise mi dojadilo razmisljati…Nego evo jedne preporuke, ko nije pogledao film Jedi, moli, voli, toplo ga preporucujem. Inace, hvala vam sto pitate za mene, ja vas sve ludo volim , da vas ne nabrajam posebno. Dobrodoslica novim clanicama, starim, a meni dragim, veliki pozdrav i poljubac!!!
p.s. Zaista ne znam nista reci, a da to stane u nekoliko recenica
_____________________________
Lajla
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
svasta, ja sam mislila da je bar to korisno piti i da ne stvara ovisnosti. ja sam danas jako loše bila, tako me zamantalo ulicama da sam jedva hodala,svaki čas sam mislila da dalje neću moći od panike i gubitka tla pod nogama. strasno. dodem prijatečjici i tako pričam ona me čudno gleda i govori boze mi oprosti :) njoj je to naravno cudno. osjećam se kao oni luđaci vanka kad ih sretnem pa pogubljeni ,gledaju u pod,,neznaju sta bi od sebe. ma ja sam totalno zbundana i u bandeku a taman sam opet bila malo bolja,kad opet..:(( 
ludimmmm
Ne nosim naočale, nosila sam kao mala, čitavu osnovnu školu..a što se tiče krvne slike bila sam anemična jedno vrijeme, krvna slika bila mi je loša a i željezo, pa sam pila tablete za željezo i sad je to kao dobro. Nevjerujem da je do toga, ja bi rađe volila da je to ,ali nekako znam da je s psihičke strane. 
A nadam se da nece trajati zauvijek i da ce proci jednom, to je jos jedino sto me drzi na nogama,ta nada u bolje sutra.A nisam nikakd dosad ni pala, nevjerujem ni da hoću i znam da su to samo osjećaji ali dzaba ja opet kad izadem van jedva hodam.teret je veliki,imala sam ja tih problema kao vi ,panika,nervoza,crnjaci ovo ono,mene je to sve sad dobrim dijelom zaobislo i nista nije u usporedbi sa ovim sr....ovako si kao zarobljen.al jbga 
Tako da Brinetyce, 3 mj sam imala tvoja stanja, toliko mi se ljuljalo i vrtjelo da sam razmisljala ne ustajati iz kreveta. Ali ja nikad nista nijesam propustila zbog strahova, stalno sam izlazila ma koliko mi bilo lose. I nijesam se razdvajala od flase sa vodom, nosale smo se dugo dugo. Probaj, bice ti lakse. A i procice te, pa ce doci nesto novo za sta ces misliti da je gore i teze od prethodnog. 
... mozda zato sto jos nisam bila niti kod jednog dr ... a kad jednom odem, jadan on/ona ... i ja sam sebi sinoc kupila persen obicni, pa cu nekad popitit ga da vidim kako on djeluje 
A nemoj tako, pokušaj..Moraš. Tako će ti samo život proletit u sekundi a da nista ne poduzimas i da nastavis ovisit uvijek o drugima.Odi doktoru, sta ima veze..Evo i ja se sve mislim i najvjerojatnije da cu otici jer sam shvatila nakon ova 4 mj da se stanje promijeni i da krene na gore..Nekad sam dobro a nekad boze sacuvaj.ne smijem vise odgadat,strah me da tek onda necu moc ovo prebrodit ne odem li nekom psihologu.ja cu pokusat na nacin da s njim samo pricam i da radim neke terapijice,vjezbe..ali bez lijekova. tako mi je rekao preko maila..da je ovo vrlo lako moguce iskorijenit i to bez tableta ali na psihoterapiju svakako da dodem.pa ce skontat jedan od ovih dana iduci tjedan,,joj kako mi se neda, ali nemam vise izbora!
