Rabi
|
IZVORNA PORUKA: lajlac Koka rasplakala si me... Hvala ti puno!!! Ja ne odustajem, pokusajem imati pozitivno i imati vjere, ali ne znam kako, hiljadu nekih nacina, a ja ne mogu shvatiti da sam ja ta koja treba pronaci svoj nacin, jer ne znam kako ni sto je dobro za mene. Znam da sam opterecena svim i svacim, a zbog toga malo mi treba da je pocnem razmisljati, analizirati, da budem napeta ali i nemirna . Mislim da je mene u biti i strah to sto sam sklona tome, sto se svim i svacim opterecujem, sto sam previse osjetljiva i mislim ako se nesto i gore desi u zivotu, kako cu ja to sve podnijeti kad sam ovoliko slaba. Ali uvijek sam takva bila, odmalena, zaista jesam. Dusa me boli zbog mnogo toga, nadam se da ce mi dragi Bog oprostiti mnoge moje misli... Izvinite cure, bas sam cmizdrava... tvoj pokusaj da budes pozitivna, da imas vjere, da vjerujes ...ne treba da bude neki misaoni trud i napor da nesto ti silom u svojoj glavi okrenes.....tj. da trazis i tragas za nacinom kako da sebe promjenis! Znaci, probaj raditi neke pozitivne stvari, slusati i citati pozitivne price, druziti se s pozitivnim ljudima, sa ljudima koji imaju ''cvrsto'' tlo pod nogama koji vjeruju i s njima dosta pricati i pitati sve sto te zanima..... Zelim da kazem, da ne postoji nikakav sablon koji ce ti pomoci TI si TA koja treba da svoje ponasanje korigujes, a razmisljanje ce se samo po sebi i vremenom promijeniti I meni malo fali da i ja pocnem razmisljati o svemu i svacemu, dumati, uporedjivati, vagati, pitati se cemu ovo sve....Ali, nedaj sebi vremena za ovo! Gore ti sad rekoh, druzi se, izlazi, radi, citaj, pisi svoje misli(jako ucinkovito) ... i raspituj se o onome sto te interesuje... i nemoj u sebi traziti krivicu, trazi rjesenje za sve svoje nedoumice! ''ako se nesto gore desi u zivotu..'' znas kako kazu Bog ti da onoliko, koliko mozes da podneses I to je bas tako!!!! Ovo ''odmalena'' me bas pogodi I ja sam uvijek bila ovakva! Dok sam bila mala, razmisljala sam o nekim vrlo ozbiljnim stvarima koje su me uvijek plasile...ponekad mi je znala doci misao, da kad umremo mi se vise nikad, nika, nikad necemo vratiti....ovo nikad, nikad, nikad sve u mojoj glavi ide dublje negdje i produbljuje ovo ''nikad'' i uhvati me strah....ja se sada samo okrenem i krenem dalje, ako pocnem misliti na ovo....a nekad to nisam mogla. Lajlac evo ti jedno veeeeliko od mene
_____________________________
06.09.2008. Adnan 02.12.2010. Ajša
|