Mirkica
|
IZVORNA PORUKA: SREĆNA Šta reći, napisati ja ne znam kako dalje , nema načina da odagnam tugu , da bar na minut ne mislim na svoju bebicu , a boli me boli me beskrajno me boli prazna sobica, prazan krevetić, ova podmukla tišina u kući me razara, nema mog Mugdima, nema njegovog plača ni gugutanja, a toliko smo ga željeli , MM je htio da se zove Emin, kako god da se zove samo da je živ i sa nama ovdje da nas budi, da nam neda spavat, da ga kupamo , presvlačimo, da se igramo sa njim , al nema ga , nema ga, Bože kako to prihvatiti. Prošla su dva mjeseca a ja nisam nimalo bolje , ne mogu ni da pišem kako se osjećam, vidim neke žene mogu, ja ne mogu, boli me , prejaka je bol, kako prihvatiti i živjeti s tim. Znam, svi govore budi jaka , ali kako , neka mi neko kaže kako se to bude jak, da nađem snagu u nadi , sve ja to mogu na kratko ali tuga ostaje i sve je jača , bol ne prestaje niti se smanjuje.Zato evo pokušat ću ovako da pomalo pišem ovdje jer znam da nisam jedina koja je ovo doživjela. zao mi je mila NEDAO BOG NIKOME , sve sto bih ti ja rekla klemezi je vec napisala PRICAJ PRICAJ I PRICAJ djeli tvoju tugu pisi sa zenicama koje su isto prosle i kako su kroz to prosle , budi mi jaka .
_____________________________
Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj. BA 13.12.2008
|