Lejla Ka
|
IZVORNA PORUKA: snijeg IZVORNA PORUKA: Lejla Ka Koliko god pažljivi i brižni bili, sinovi svoje majke jednostavno ne razumiju. Možda je to moj lični stav, ali meni je ta neka komunikacija sa unutarnjim razumjevanjem veoma važna i silno se nadam da ću sa kčerkom uspostaviti takvu vezu. Znam da je ovo lični stav , ali zaista moram malo komentirati, smatram da je ovo "razdvajanje" djece. Svaki roditelj u odgoju muškog i ženskog djeteta pristupa drugačije, a onda očekuje da oni budu isti i da se isto razumiju. Ja poznajem sinova koji su brižniji prema majkama, nego kćerke, a poznajem i obrnutih slučajeva. Na kraju krajeva zaista vjerujem u onu "vraća nam se samo ono što dajemo drugima". Koliko majki se trudi razumjeti sina? Koliko njih zaplače kad sin npr. prekine s djevojkom, a koliko njih kad se isto desi kćeri? Nije isti odnos, nisu iste rekacije i nije ista povezanost niti prirodno može biti. Pa ja upravo ovo želim reči. Prirodno muškarci i žene nisu isti, psihički i fizički, različito percipiraju stvari, različito im prilaze, različito ih obrađuju. Možda na kraju dođu do istih rezultata i zaključaka ali idu različitim putevima. I to je nešto činjenično i sasvim normalno. Glupo je ne uočiti i ne prihvatiti tu razliku. Nisu žene npr. pametnije od muškaraca, one su ženski pametne, a muškarci su muški pametni. Nisu ni muškarci manje emotivni od žena, oni su samo na drugi način emotivni i različite stvari nas različito pogađaju. Što je meni glupost njemu je katastrofalno važno. Slažemo se kad nađemo što više stvari koje nas "pogađaju" na približno istom nivou. Ja svoju djecu odgajam različito, ali ne prema polu. Ja ih odgajam različito prema karakteru. Moje prvo dijete puno lakše prihvata neke stvari od drugog pa za te stvari više insistiram kod drugog djeteta. Prvo dijete opet radi neke stvari koje drugo u opće ne radi pa o tim stvarima vodim računa samo kod prvog djeteta. One stereotipne podjele tipa vrste igračaka ili poslova kod mene nema. Sin uredno vozi kolica i presvlači bebu što moju kčer nikad nije pretjerano zanimalo. Isto tako sin je opsjednut i autićima (na moje iznenađenje i potpuno ne našim uticajem). Kči je više zainteresirana za nekakvo maštanje, igru konkretnim figurama i njihovo učešće u tim njenim dramatizacijama, rješavanje logičkih zadataka, pričanje priča i čitanje. Nikad nije imala neka tipična "ženska" intersovanja, ona je više "neutralno" opredjeljena. I sve to nema veze sa njihovim polom. Ja ću, aBd, od oboje očekivati i da iza sebe pospreme, i da opetu suđe, usisaju, operu kupatilo, pomognu u bašti, u kući ... Možda će se sin više vrtiti oko auta, a kči slušati muziku u sobi, možda i obrnuto, i sve je to meni OK. I bit će mi jako teško za svaku lošu pa makar i sitnicu koja im se desi. Ne mogu da zamislim da će mi biti svejedno kad sin raskine sa djevojkom, a da plačem kad se to desi kčeri, no možda je malo nesretan primjer. I jako se trudim da razumijem svoju djecu, i trudim se to uz uvažavanje njihove osobene različitosti, koja dijelom proizilazi i iz razlike u spolu. Meni su moja djeca ljudi, a ne muško i žensko, želim da budu dobri ljudi. Ne očekujem ni od jednog "da ode" od mene, a nadam se da će imati mogućnost da oforme svoje porodice odvojeno od roditelja, jer je to zaista prirodno. Stereotipno ipak očekujem da sin oženi ženu, a kči se uda za muškarca Po nekom mom razmišljanju, ako bi svi bili fer, puno je logičnije da žena ostane bliža svojim roditeljima nego da sin ostaje uz roditelje i "dovodi" snahu. U slučaju npr. poroda i brige o majci i bebi, sasvim je prirodno da je mami ugodnije i da je opuštenja sa svojom porodicom, nego sa muževom porodicom, ma kavi međusobni odnosi bili. Možemo se ja i svekrva voljeti kao najrođeniji ona je ipak neko "stran", o svekru da ne govorim u ovakvim uslovima. Sve ovo moje filozofiranje podrazumjeva neke prosječne međuljudske odnose i ne odnosi se na neke teške netrepeljivosti ili na super povezanosti i opuštenosti snahe u muževoj porodici. Ja polazeći od sebe, moj muž je meni pored svega ostalog najiskreniji prijatelj, kao i ja nemu, ali neke stvari mogu podijeliti samo sa prijateljicama, sestrom ili majkom. Mislim da ta još uvijek prisutna patrijarhalna preferencija "ima smisla" u nekim nerazvijenim dijelovima svijeta, gdje je muškarcu još uvijek lakše živjeti od žene, pa tako i majke više priželjkuju sinove da ih manje gledaju kako se pate.
_____________________________
Velika princeza E 2005 Maleni veseljak N 2008 I ovo su moja DjeCa pored djece, i moje Dojenje nakon dojenja
|