emma.L
|
Bluerose, ja sam imala jednu takvu doma kad smo krenuli u vrtić, još je pila iz flašice mlijeko i guštala, pa sam par dana ustajala dosta ranije da to odradimo. A onda sam vidjela da ode sve vragu, nenaspavana, trčimo po kući, nju uhvati nervoza... i nadošli smo usput. Sada sebi napravim kavu, njoj kakao u šolju (nema flašice odavno, iako se bunila) i sjednemo nas dvije da proćumuramo malo u polumraku dok se tata tušira. Čim on iz kupatila, mi spremne ulijećemo na umivanje i sve nekako glatko ide (osim kad odluči da je zec, pa sve radi u skokovima, i sl.). Kod nas je sreća da njih dvoje idu prije mene a ja imam još pola sata za moj tuš i šminkanje. Nakon mjesec dana kaosa, nadoći ćete već , sretno. A iskreno, ja i nisam baš uključena u sve to. Tata je ostavjla ujutro i skrene pažnju na što treba, nana je uzima poslije ručka i to je to. Zamjerki nemamo, ne dođe nikad pune pelene, nikad nije prljava, rado ide i sva sretna prepričava šta su radili, vidim da svako malo nauči neku pjesmicu, dobro jede - hrana je domaća, zarumenila se, ovih dana su baš često vani... Eh sad, kad krenemo učiti na tutu ovog proljeća, morat ćemo naći neki kompromis. Tada ću znati kako surađujem sa tetom, ali mislim da neće biti problema. I mislim da je puno bitnije uključiti se kod ovog predškolskog jer se tada djetetu zaista sve mijenja.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|