mila81
|
Meni lično ne smetaju običaji, pogotovu oni koji ne iskaču iz vjerskih dozvoljenih stvari prolikom vjenčanja, rođenja djeteta ili čega ne još, i ono što nam se nametalo prilikom svega ispoštovali smo.
Ali pošto sam ja iz srbijanskog dijela Sandžaka, koji se po svemu razlikuje od ovog crnogorskog, ima tu običaja koji po meni su nepotrebni, ali prilikom vjenčanja smo ih ispoštovali. Udala sam se za bosanca iz TK i također ispotovali njegove običaje, kao npr. prilikom ulaska za sobom sam prosula bokal vode, pojeli iz iste kašike meda i sa Kur'anom podruku ušli u kuću, a prije svega toga zaboravih reći da smo bili u džamiji na šeriatskom vjenčanju, odmah po ulasku u kuću stavili mi dijete u krilo za koje am kasnije čula da je bilo žensko i da im je žao što nije muško, jer ću kao ja roditi prvo žensko, što se nije tačnim ispostavilo
Helem, meni je bilo čudno to, ali nikad ništa o tome nisam prokomentarisala, nego ispoštovala, običaj poslije rođenja djeteta, svi su dolazili na babine, lijepo donijeli kesu, i pare, sve fino, ali kad se malo mlada oporavi, ili prođe izvjesno vrijeme da se svima njima sa bebom ode, i tada im je običaj ( mislim na muževljevu stranu) da daju nešto od suđa za bebu, čaše zdjelice i sl., meni to baš bilo šega.
A vrlo mi zasmeta, kad nam neko od muževe strane dođe pogortovu kad smo tamo, i daju nam kesu nečega što su donijeli i kažu eto mlada malo milostice, ja hoću da se ospem od te riječi, ko ono milostinje ne do mi Bog, eto tako se osjećam tada...
Ali ponavljam u suštini ne smetaju mi običaji, ma kakvi bili, jer sam mišljenja dok smo ih poštovali sve nam je nekako bilo bolje, sad se samo nešto gleda, što ov, što ono, pa kad bi sve bilo isto, i kad bi svi isto mislili da li bi to bilo zanimljivo????????????
_____________________________
Muhamed 01.08.2008.
Ajša 04.11.2009.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
kod njih je taj obicaj kao u Turskoj. Ja to nikada prije nisam radila, a znam da su ranije prije mnogo godina u Sandzaku u mom kraju mlade ljubile ruke svima od djece do odraslih. Kada sam se udala, moj muz je znao da ja to nisam radila ali eto zamolio me i naucio samo staroj hadzi nani da uzmem ruku, i dan danas kada odem njoj i svekrvi tako uzmem ruku. Nije to ono ljubljenje pravo, vec se njezno uzme ruka i gornji dio prisloni usnama. To rade i muskarci ne samo zene starijim nanama, tako moj muz kada dodje mojoj nani uzme njenu lijepu rukicu takodjer. Meni je to lijepo bas starijim osobama uraditi, nije to kao sto rekoh cmakanje i ljubakanje vec onako njezno uzimanje rukice 
i ja i on. 
a cula sam i ovdje u Sa dosta puta da su mom A tako govorili...kao da se ne urekne.mislim niđe veze.reci mašallah i vozdra al eto
