Suzana
|
Sinoć sam malo šaltala kanale i naletila na emisiju "Vrijeme je za bebe". Rodila se bebica i dali je majci a onda je odveli na kupanje... (klasični ritual) Gledam bebicu, tužna, sama, preplašena, i pomislila sam odmah na svoja dva dječaka - da budem iskrena, kada sam rodila, bila sam dva dana u intenzivnoj, odvojena od njih dvojice, ali nekako... nesvjesna svega što mi se desilo, sretna što je sve prošlo kako treba, što sam rodila dvije zdrave bebe sa lijepom kilažom (bila u trudnoći u brizi koliki će mi biti...)..Uglavnom, ta dva dana se nekako nisam opterećavala, nisam puno razmišljala kako im je, šta jedu... šta znam, u nekom sam behutu bila. Ali kada sam sišla njima, i mlijeko je baš nadošlo i odmah su počeli dojiti. Mak je imao novorođenačku žuticu, pa je bio i mirniji i spavao je, a Edi je dosta i plakao. Uglavnom, u noći, ne znam više ni koliko je sati bilo, 3 h ujutro, sjećam se da sam ih podojila (još uvijek mi je sve kroz maglu, jer sam bila jako iscrpljena, preplavljena i hormonima, ne znam ni sama...) i onda mi je Edi plakao, plakao.. a ja jadna nisam znala da ga trebam staviti na sisu. Ja sam ga mazila i tepala mu, a sada, sa ovim iskustvom, znam da sam ga trebala staviti da doji. Uglavnom, kad sam sinoć vidjela tu preplašenu bebicu, film mi se vratio i na tu noć i neka me tuga uhvati što mi je eto on plakao, a što nisam znala da mu trebam ponovo dati sise... Inače, kad sam sišla na odjeljenje za porodilje, i kada je mlijeko nadošlo, mučili smo se i borili da njih dvojica počnu da doje. Čak sam se i ispumpavala i molila sestre da im ne daju AD, bojala sam se da će možda flašicu sa mojim mlijekom dati nekom drugom jer im nije stalo i jer sam vidjela da su nemarne i da ih boli briga i za nas i za bebe, a da će njima dvojici dati onu jednu flašicu sa AD mlijekom koja kruži okolo, stara, prljava... Ali na svu sreću, sve je to iza nas... Oprostite ako je ovaj post malo konfuzan.
_____________________________
Edi i Mak - DOUBLE BLESSING 27.05.2008. Moji životi, ljubavi, sreće najveće...
|